1Kad se približiše Jeruzalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla dvojicu svojih učenika
2i naloži im: “Idite u selo što je pred vama. Odmah na ulazu naći ćete privezano magare na kojemu još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite!
3Ako vas tko upita: Što to činite, odgovorite: Gospodinu treba, i odmah će ga poslati ovamo.”
4Oni odoše i nađoše magare, vani na putu, privezano uz vrata i odvezaše ga.
5Neki što su stajali ondje upitaše ih: “Zašto odvezujete magare?”
6Oni odgovoriše kao što im je Isus bio zapovjedio. Tada im dopustiše.
7Oni dovedoše magare k Isusu, staviše na nj svoje haljine, i on sjede na nj.
8Mnogi su prostirali haljine na put, drugi su bacali zelene grane što su ih bili narezali u poljima.
9Oni koji su išli pred njim i pratili ga vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!
10Blagoslovljeno kraljevstvo našeg oca Davida što dolazi! Hosana na visini!”
11Tako on uđe u Jeruzalem i dođe u Hram. Razgleda sve uokolo, i kako je već bila večer, izađe s dvanćstoricom u Betaniju.
12Kad drugog dana ostaviše Betaniju, Isus ogladnje.
13Tada vidje izdaleka smokvu s lišćem. Pođe k njoj ne bi li možda našao što na njoj. Ali kad dođe tamo, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14On joj doviknu: “Dovijeka neka više nitko ne jede roda od tebe.” čuli su to njegovi učenici.
15Tako dođoše u Jeruzalem. On ode u Hram i stade izgoniti prodavače i kupce iz Hrama. Isprevrće stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
16i ne dopusti da tko pronese i samo jednu posudu kroz Hram.
17On ih podsjeti na ono: “Ne stoji li pisano: Moja kuća treba biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”
18Kad to doznaše svećenički glavari i pismoznanci, razmišljali su kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen njegovim naukom.
19Uvečer otiđoše iz grada.
20Ujutro prođoše pokraj one smokve i vidješe kako je usahnula do korijena.
21Petar se sjeti i reče mu: “Učitelju, gle, smokva što si je prokleo usahnula je!”
22Isus im reče: “Imajte vjeru u Boga!
23Zaista kažem vam: Ako tko rekne ovoj gori: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u svome srcu nego povjeruje da će se ispuniti njegova riječ, to će mu biti.
24Zato vam kažem: U molitvi možete zatražiti bilo što. Vjerujte samo da ćete primiti i bit će vam.
25I kad se spremate na molitvu, oprostite ako što imate protiv koga, da i Otac vaš na nebesima vama oprosti vaše grijehe.”
26***
27Dođoše opet u Jeruzalem. Dok se kretao po Hramu, pristupiše k njemu svećenički glavari, pismoznanci i starješine
28i upitaše ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao vlast da to činiš?”
29Isus im odvrati: “Ja ću vama postaviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”
31Oni su razmišljali u sebi: Ako reknemo: S neba, on će odvratiti: Zašto mu onda niste povjerovali?
32Nego, da reknemo: Od ljudi?? Bojali su se naroda, jer su svi smatrali Ivana pravim prorokom.
33Tako odgovoriše Isusu: “Ne znamo.” Isus im odvrati: “Tada ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”