Mark 11
1 Kad se približiše Jeruzalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla dvojicu svojih učenika
2 i naloži im: “Idite u selo što je pred vama. Odmah na ulazu naći ćete privezano magare na kojemu još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite!
3 Ako vas tko upita: Što to činite, odgovorite: Gospodinu treba, i odmah će ga poslati ovamo.”
4 Oni odoše i nađoše magare, vani na putu, privezano uz vrata i odvezaše ga.
5 Neki što su stajali ondje upitaše ih: “Zašto odvezujete magare?”
6 Oni odgovoriše kao što im je Isus bio zapovjedio. Tada im dopustiše.
7 Oni dovedoše magare k Isusu, staviše na nj svoje haljine, i on sjede na nj.
8 Mnogi su prostirali haljine na put, drugi su bacali zelene grane što su ih bili narezali u poljima.
9 Oni koji su išli pred njim i pratili ga vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!
10 Blagoslovljeno kraljevstvo našeg oca Davida što dolazi! Hosana na visini!”
11 Tako on uđe u Jeruzalem i dođe u Hram. Razgleda sve uokolo, i kako je već bila večer, izađe s dvanćstoricom u Betaniju.
12 Kad drugog dana ostaviše Betaniju, Isus ogladnje.
13 Tada vidje izdaleka smokvu s lišćem. Pođe k njoj ne bi li možda našao što na njoj. Ali kad dođe tamo, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14 On joj doviknu: “Dovijeka neka više nitko ne jede roda od tebe.” čuli su to njegovi učenici.
15 Tako dođoše u Jeruzalem. On ode u Hram i stade izgoniti prodavače i kupce iz Hrama. Isprevrće stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
16 i ne dopusti da tko pronese i samo jednu posudu kroz Hram.
17 On ih podsjeti na ono: “Ne stoji li pisano: Moja kuća treba biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”
18 Kad to doznaše svećenički glavari i pismoznanci, razmišljali su kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen njegovim naukom.
19 Uvečer otiđoše iz grada.
20 Ujutro prođoše pokraj one smokve i vidješe kako je usahnula do korijena.
21 Petar se sjeti i reče mu: “Učitelju, gle, smokva što si je prokleo usahnula je!”
22 Isus im reče: “Imajte vjeru u Boga!
23 Zaista kažem vam: Ako tko rekne ovoj gori: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u svome srcu nego povjeruje da će se ispuniti njegova riječ, to će mu biti.
24 Zato vam kažem: U molitvi možete zatražiti bilo što. Vjerujte samo da ćete primiti i bit će vam.
25 I kad se spremate na molitvu, oprostite ako što imate protiv koga, da i Otac vaš na nebesima vama oprosti vaše grijehe.”
26 ***
27 Dođoše opet u Jeruzalem. Dok se kretao po Hramu, pristupiše k njemu svećenički glavari, pismoznanci i starješine
28 i upitaše ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao vlast da to činiš?”
29 Isus im odvrati: “Ja ću vama postaviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30 Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”
31 Oni su razmišljali u sebi: Ako reknemo: S neba, on će odvratiti: Zašto mu onda niste povjerovali?
32 Nego, da reknemo: Od ljudi?? Bojali su se naroda, jer su svi smatrali Ivana pravim prorokom.
33 Tako odgovoriše Isusu: “Ne znamo.” Isus im odvrati: “Tada ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”