1U one dane bilo je opet veliko mnoštvo naroda zajedno i nije imalo što jesti. Tada dozva k sebi svoje učenike i reče im:
2”Žao mi je naroda. Već su tri dana kod mene i nemaju što jesti.
3Ako ih pustim da idu gladni kući, klonut će na putu; jer su neki od njih došli izdaleka.”\
4Učenici mu odvratiše: “Odakle da uzme tko kruha ovdje u pustinji, da ih nasiti?”
5On ih zapita: “Koliko imate kruhova?” Oni odgovoriše: “Sedam.”
6Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji. Onda uze sedam kruhova, izreče hvalu Bogu, razlomi kruhove i davaše ih svojim učenicima da dijele. I iznesoše ih pred narod.
7Imali su i nekoliko ribica. Isus nad njima izreče blagoslov i dade ih razdijeliti.
8Jeli su i nasitili se. Od komadića što su bili preostali nakupiše još sedam košarica.
9Bilo ih je oko četiri tisuće. I otpusti ih.
10Odmah uđe u lađicu sa svojim učenicima i ode u okolicu Dalmanute.
11Tada dođoše farizeji i počeše se s njim prepirati. Tražili su od njega znak s neba da ga kušaju.
12Tada on uzdahnu u svojoj nutrini i reče: “čemu ovaj rod traži znak? Zaista kažem vam: Ovomu se rodu ne će dati znak.”
13Tako ih ostavi, uđe opet u lađicu i ode na drugu obalu.
14Oni su bili zaboravili uzeti sa sobom kruha. Samo su imali jedan jedini kruh sa sobom u lađici.
15Tada ih je opominjao i rekao: “Pazite, čuvajte se farizejskoga i Herodova kvasca!”
16Oni su raspravljali među sobom, jer nisu imali kruha.
17Isus to opazi i reče im: “Zašto raspravljate o tome da nemate kruha? Zar još uvijek ne razumijete i ne shvaćate? Zar je otvrdnulo vaše srce?
18Imate oči i zar ne vidite? Imate uši i zar ne čujete? Zar više ne mislite na ono
19kako sam onda razlomio pet kruhova na pet tisuća? Koliko košarica punih komadića nakupiste tada?” Oni mu odgovoriše: “Dvanćst.”
20”I kad razlomih sedam kruhova na četiri tisuće, koliko košarica punih komadića nakupiste?” Oni odgovoriše: “Sedam.”
21Tada im reče: “Zar još uvijek ne razumijete?”
22Dođoše u Betsaidu. Tada Isusu donesoše slijepca i zamoliše ga da ga se dotakne.
23On uze slijepca za ruku i izvede ga izvan sela. Tada premaza njegove oči pljuvačkom, stavi ruke na nj i zapita ga: “Vidiš li što?”
24On pogleda i reče: “Vidim ljude gdje hodaju kao da bi bili stabla.”
25Još jedanput stavi mu ruke na oči. Tada je mogao dobro vidjeti; on je bio iscijeljen i vidio je sve posve bistro.\
26Onda ga posla kući i reče: “Ne ulazi u selo!”
27Isus pođe sa svojim učenicima u mjesta kod Cezareje Filipove. Putem upita svoje učenike: “Za koga me drže ljudi?”
28Odgovoriše mu: “Neki za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, drugi opet za kojega od proroka.”
29On ih upita dalje: “A za koga me vi držite?” Petar mu odgovori: “Ti si Mesija.”
30Tada im naloži da ni sa kim ne govore o njemu.
31I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo trpjeti i da će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca biti odbačen i pogubljen, ali poslije tri dana da će uskrsnuti.
32Govorio je to posve otvoreno. Tada ga uze Petar nasamo i poče ga odvraćati.
33A on se okrenu, pogleda svoje učenike i ukori Petra rekavši: “Idi od mene, sotono! Ti ne misliš na ono što je Božje, nego na ono što je ljudsko.”
34Tada dozva narod s učenicima i reče im: “Tko hoće mene slijediti, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ na sebe i neka tako ide za mnom!
35Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene i zbog evanđelja, spasit će ga.\
36Što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a pritom izgubi svoj život?
37Jer što može čovjek dati kao otkup za svoj život?
38Tko se zastidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grješnim naraštajem, toga će se i Sin čovječji zastidjeti kad dođe u slavi svojega Oca sa svetim anđelima.”