Mark 8
1 U one dane bilo je opet veliko mnoštvo naroda zajedno i nije imalo što jesti. Tada dozva k sebi svoje učenike i reče im:
2 ”Žao mi je naroda. Već su tri dana kod mene i nemaju što jesti.
3 Ako ih pustim da idu gladni kući, klonut će na putu; jer su neki od njih došli izdaleka.”\
4 Učenici mu odvratiše: “Odakle da uzme tko kruha ovdje u pustinji, da ih nasiti?”
5 On ih zapita: “Koliko imate kruhova?” Oni odgovoriše: “Sedam.”
6 Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji. Onda uze sedam kruhova, izreče hvalu Bogu, razlomi kruhove i davaše ih svojim učenicima da dijele. I iznesoše ih pred narod.
7 Imali su i nekoliko ribica. Isus nad njima izreče blagoslov i dade ih razdijeliti.
8 Jeli su i nasitili se. Od komadića što su bili preostali nakupiše još sedam košarica.
9 Bilo ih je oko četiri tisuće. I otpusti ih.
10 Odmah uđe u lađicu sa svojim učenicima i ode u okolicu Dalmanute.
11 Tada dođoše farizeji i počeše se s njim prepirati. Tražili su od njega znak s neba da ga kušaju.
12 Tada on uzdahnu u svojoj nutrini i reče: “čemu ovaj rod traži znak? Zaista kažem vam: Ovomu se rodu ne će dati znak.”
13 Tako ih ostavi, uđe opet u lađicu i ode na drugu obalu.
14 Oni su bili zaboravili uzeti sa sobom kruha. Samo su imali jedan jedini kruh sa sobom u lađici.
15 Tada ih je opominjao i rekao: “Pazite, čuvajte se farizejskoga i Herodova kvasca!”
16 Oni su raspravljali među sobom, jer nisu imali kruha.
17 Isus to opazi i reče im: “Zašto raspravljate o tome da nemate kruha? Zar još uvijek ne razumijete i ne shvaćate? Zar je otvrdnulo vaše srce?
18 Imate oči i zar ne vidite? Imate uši i zar ne čujete? Zar više ne mislite na ono
19 kako sam onda razlomio pet kruhova na pet tisuća? Koliko košarica punih komadića nakupiste tada?” Oni mu odgovoriše: “Dvanćst.”
20 ”I kad razlomih sedam kruhova na četiri tisuće, koliko košarica punih komadića nakupiste?” Oni odgovoriše: “Sedam.”
21 Tada im reče: “Zar još uvijek ne razumijete?”
22 Dođoše u Betsaidu. Tada Isusu donesoše slijepca i zamoliše ga da ga se dotakne.
23 On uze slijepca za ruku i izvede ga izvan sela. Tada premaza njegove oči pljuvačkom, stavi ruke na nj i zapita ga: “Vidiš li što?”
24 On pogleda i reče: “Vidim ljude gdje hodaju kao da bi bili stabla.”
25 Još jedanput stavi mu ruke na oči. Tada je mogao dobro vidjeti; on je bio iscijeljen i vidio je sve posve bistro.\
26 Onda ga posla kući i reče: “Ne ulazi u selo!”
27 Isus pođe sa svojim učenicima u mjesta kod Cezareje Filipove. Putem upita svoje učenike: “Za koga me drže ljudi?”
28 Odgovoriše mu: “Neki za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, drugi opet za kojega od proroka.”
29 On ih upita dalje: “A za koga me vi držite?” Petar mu odgovori: “Ti si Mesija.”
30 Tada im naloži da ni sa kim ne govore o njemu.
31 I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo trpjeti i da će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca biti odbačen i pogubljen, ali poslije tri dana da će uskrsnuti.
32 Govorio je to posve otvoreno. Tada ga uze Petar nasamo i poče ga odvraćati.
33 A on se okrenu, pogleda svoje učenike i ukori Petra rekavši: “Idi od mene, sotono! Ti ne misliš na ono što je Božje, nego na ono što je ljudsko.”
34 Tada dozva narod s učenicima i reče im: “Tko hoće mene slijediti, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ na sebe i neka tako ide za mnom!
35 Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene i zbog evanđelja, spasit će ga.\
36 Što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a pritom izgubi svoj život?
37 Jer što može čovjek dati kao otkup za svoj život?
38 Tko se zastidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grješnim naraštajem, toga će se i Sin čovječji zastidjeti kad dođe u slavi svojega Oca sa svetim anđelima.”