1Dođoše na drugu obalu mora u zemlju Gerazena.
2Kad Isus izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah ususret čovjek s nečistim duhom.
3On je stanovao u grobnim spiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima.
4Bili su ga već često vezali u okove i lance, ali je svaki put raskinuo lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti.
5Neprestano, danju i noću, zadržavao se u kamenim grobovima i u gorama, vikao i udarao se kamenjem.
6Kad vidje Isusa izdaleka, potrči, baci se pred njega ničice
7i povika iza glasa: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”
8Jer mu je govorio: “Duše nečisti, izađi iz čovjeka!”
9Upita ga: “Kako se zoveš?” “Legija mi je ime”, odvrati mu, “jer nas je mnogo.”
10Usrdno ga je molio da ih ipak ne protjera iz onog kraja.
11Na brijegu je ondje paslo veliko krdo svinja.
12Tada ga zamoliše: “Daj da uđemo u svinje!”
13On im dopusti. Izađoše nečisti dusi i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće, navali s brijega u more i potopi se u moru.
14Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide što se je bilo dogodilo.
15Kad dođoše k Isusu i vidješe kako čovjek koji je upravo bio opsjednut od legije (nečistih duhova) sjedi odjeven i zdrave pameti, uplašiše se.
16Očevici im pripovjediše kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i sa svinjama.
17Tada ga zamoliše da se udalji iz njihova kraja.
18Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga onaj koji je bio prije opsjednut da smije ići s njim.
19Ali mu ne dopusti, nego mu reče: “Idi kući k svojima i pripovijedaj im kako je veliku stvar na tebi učinio Gospodin i kako ti se smilovao.”
20On ode i stane navješćivati u Dekapolisu kako je veliku stvar Isus učinio na njemu. I svi su se divili.
21Kad je Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora.
22Tada dođe jedan od predstojnikâ sinagoge, po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge
23i vruće ga zamoli: “Kći mi je na umoru. Dođi, stavi na nju ruke da ozdravi i ostane na životu!”
24Isus pođe s njim. Mnogo ga je naroda pratilo i tiskalo se oko njega.
25Među njima je bila žena koja je već dvanćst godina bolovala od istjecanja krvi.
26Mnogo je podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je bivalo sve gore.\
27Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda njemu straga i dotače se njegove haljine;\
28jer je u sebi govorila: “Ako se samo i dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”
29Odmah presta njezino istjecanje krvi, i osjeti u svom tijelu da je ozdravila od svoje bolesti.
30Isus osjeti da je izašla iz njega sila, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: “Tko se dotakao moje haljine?”
31Njegovi mu učenici odgovoriše: “Pa vidiš kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: Tko se mene dotakao?”
32Ali on je pogledao uokolo da opazi onu koja je to učinila.
33Tada dođe žena uplašena i dršćući, jer je znala što se s njom dogodilo. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo.
34A on joj reče: “Kćeri, tvoja ti je vjera pomogla. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!”
35Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: “Tvoja je kći umrla. Što još dosađuješ Učitelju?”
36Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
37I ne dopusti nikome da pođe s njime osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakoljevu bratu.
38Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje.
39Uđe i reče prisutnima: “Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava.”\
40Tada mu se nasmijaše. A on istjera van sve, te s ocem i majkom djeteta i sa svojim pratiocima uđe u sobu u kojoj je ležalo dijete.
41Uze dijete za ruku i reče mu: “Talita kum”, što znači: “Djevojko, velim ti, ustani!”
42Odmah je djevojka ustala i hodala. Bilo joj je već dvanćst godina. Tada se začudiše velikim čudom.
43A on im strogo naloži da nitko ne dozna za to. Onda reče neka joj daju jesti.