Bible

1 Dođoše na drugu obalu mora u zemlju Gerazena. 2 Kad Isus izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah ususret čovjek s nečistim duhom. 3 On je stanovao u grobnim spiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima. 4 Bili su ga već često vezali u okove i lance, ali je svaki put raskinuo lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti. 5 Neprestano, danju i noću, zadržavao se u kamenim grobovima i u gorama, vikao i udarao se kamenjem. 6 Kad vidje Isusa izdaleka, potrči, baci se pred njega ničice 7 i povika iza glasa: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!” 8 Jer mu je govorio: “Duše nečisti, izađi iz čovjeka!” 9 Upita ga: “Kako se zoveš?” “Legija mi je ime”, odvrati mu, “jer nas je mnogo.” 10 Usrdno ga je molio da ih ipak ne protjera iz onog kraja. 11 Na brijegu je ondje paslo veliko krdo svinja. 12 Tada ga zamoliše: “Daj da uđemo u svinje!” 13 On im dopusti. Izađoše nečisti dusi i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće, navali s brijega u more i potopi se u moru. 14 Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide što se je bilo dogodilo. 15 Kad dođoše k Isusu i vidješe kako čovjek koji je upravo bio opsjednut od legije (nečistih duhova) sjedi odjeven i zdrave pameti, uplašiše se. 16 Očevici im pripovjediše kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i sa svinjama. 17 Tada ga zamoliše da se udalji iz njihova kraja. 18 Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga onaj koji je bio prije opsjednut da smije ići s njim. 19 Ali mu ne dopusti, nego mu reče: “Idi kući k svojima i pripovijedaj im kako je veliku stvar na tebi učinio Gospodin i kako ti se smilovao.” 20 On ode i stane navješćivati u Dekapolisu kako je veliku stvar Isus učinio na njemu. I svi su se divili. 21 Kad je Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora. 22 Tada dođe jedan od predstojnikâ sinagoge, po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge 23 i vruće ga zamoli: “Kći mi je na umoru. Dođi, stavi na nju ruke da ozdravi i ostane na životu!” 24 Isus pođe s njim. Mnogo ga je naroda pratilo i tiskalo se oko njega. 25 Među njima je bila žena koja je već dvanćst godina bolovala od istjecanja krvi. 26 Mnogo je podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je bivalo sve gore.\ 27 Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda njemu straga i dotače se njegove haljine;\ 28 jer je u sebi govorila: “Ako se samo i dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.” 29 Odmah presta njezino istjecanje krvi, i osjeti u svom tijelu da je ozdravila od svoje bolesti. 30 Isus osjeti da je izašla iz njega sila, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: “Tko se dotakao moje haljine?” 31 Njegovi mu učenici odgovoriše: “Pa vidiš kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: Tko se mene dotakao?” 32 Ali on je pogledao uokolo da opazi onu koja je to učinila. 33 Tada dođe žena uplašena i dršćući, jer je znala što se s njom dogodilo. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo. 34 A on joj reče: “Kćeri, tvoja ti je vjera pomogla. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!” 35 Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: “Tvoja je kći umrla. Što još dosađuješ Učitelju?” 36 Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!” 37 I ne dopusti nikome da pođe s njime osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakoljevu bratu. 38 Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje. 39 Uđe i reče prisutnima: “Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava.”\ 40 Tada mu se nasmijaše. A on istjera van sve, te s ocem i majkom djeteta i sa svojim pratiocima uđe u sobu u kojoj je ležalo dijete. 41 Uze dijete za ruku i reče mu: “Talita kum”, što znači: “Djevojko, velim ti, ustani!” 42 Odmah je djevojka ustala i hodala. Bilo joj je već dvanćst godina. Tada se začudiše velikim čudom. 43 A on im strogo naloži da nitko ne dozna za to. Onda reče neka joj daju jesti.