Mark 4
1 Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali uz more.
2 Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svom naučavanju:
3 ”čujte! Izađe sijač da sije.
4 Kad je sijao, jedan dio sjemena pade na put i dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Drugi dio pade na kamenito tlo gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznikne jer nije ležalo duboko u zemlji.
6 Ali kad sunce zasja, uvenu i usahnu, jer nije imalo korijena.
7 Opet drugi dio pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda.
8 Drugi, napokon, pade na dobru zemlju, iznikne, odraste i donese rod, jedno trideseterostruk, jedno šezdeseterostruk, jedno stostruk.”
9 I zaključi riječima: “Tko ima uši, neka čuje!”
10 Kad je bio sam, zapitaše ga oni koji su bili uz njega s dvanćstoricom za smisao prispodoba.
11 Reče im: “Vama je povjerena tajna Božjega kraljevstva. Onima vani sve se iznosi u prispodobama.
12 Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne će razumjeti, da se kako ne obrate i ne nađu oproštenje.”
13 Tada nastavi: “Ne razumijete li ove prispodobe? Kako ćete onda razumjeti sve druge?
14 Sijač sije riječ.
15 Jedni stoje uz put na koji je bila posijana riječ. To su oni koji je čuju. A onda odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je bila posijana u njihova srca.
16 Slični su oni što primaju sjeme na kamenito tlo. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću.
17 Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani. Kad zbog riječi dođe nevolja ili progonstvo, onda odmah posrću.
18 Drugi su oni kojima sjeme padne među trnje. Oni slušaju riječ.
19 Ali svjetske brige, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda.
20 Koji su napokon posijani na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ, primaju je u se i donose tridesetorostruk, šezdesetorostruk i stostruk rod.”
21 Dalje im je govorio: “Uzima li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju, ili se stavlja na svijećnjak?
22 Jer nije ništa sakriveno što se ne će otkriti, nije ništa tajno što ne će doći na svjetlo.
23 Tko ima uši, neka čuje!”
24 Tada nastavi: “Pazite na to što čujete! Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti.
25 Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono što ima.”
26 Dalje je govorio: “Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme u zemlju.
27 Spavao on ili bdio, danju ili noću, sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako.
28 Sama od sebe donosi zemlja rod: najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu.
29 Kad se tada pokaže rod, odmah spremi srp, jer je tu žetva.”
30 Dalje je govorio: “S čime da usporedimo Božje kraljevstvo? Kojom da ga prispodobom prikažemo?
31 Ono je kao gorušično zrno. Kad se sije u zemlju, manje je od sveg drugog sjemena na zemlji.
32 A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća. Potjera tako velike grane da mogu nebeske ptice boraviti u njegovoj sjeni.”
33 U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ kako bi je mogli shvatiti.
34 Bez prispodoba im nije govorio. Nasamo je svojim učenicima sve tumačio.
35 Podvečer onoga dana reče im: “Prijeđimo na drugu obalu.”
36 Otpustiše narod i uzeše njega sa sobom, onako kako je bio u lađici. I druge su lađice išle s njim.
37 Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom.
38 A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: “Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?”
39 On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: “Umukni! Budi mirno!” Utihnu vjetar, i nastade velika tišina.
40 Tada im reče: “Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?”
41 Oni se vrlo uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!”