Mark 6
1 Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici.
2 Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: “Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama!
3 Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?” Tako su se sablažnjavali nad njim.
4 A Isus im reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.”
5 Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih.
6 čudio se je njihovoj nevjeri. Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih.
7 Potom dozva dvanćstoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima.
8 Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu.
9 Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine.
10 Nadalje im reče: “Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje!
11 A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!”
12 Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje.
13 Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.
14 Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: “Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.”
15 Drugi su mislili: “To je Ilija.” Opet drugi: “To je jedan od proroka.”
16 A Herod ostade kod svojega mišljenja: “To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.”
17 Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu.
18 Ivan je naime prekorio Heroda: “Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.”
19 Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla,
20 jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao.
21 Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje.
22 Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: “Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.”
23 I zakle joj se: “Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.”
24 Ona izađe i upita svoju majku: “Što da zatražim?” Ova odgovori: “Glavu Ivana Krstitelja.”
25 Ona uđe brzo kralju i zaiska: “Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.”
26 To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.
27 I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu.
28 On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
29 Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga.
30 Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali.
31 Tada im Isus reče: “Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!” Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti.
32 Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami.
33 Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše.
34 Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti.
35 Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo.
36 Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.”
37 On im odvrati: “Vi im dajte jela!” Odvratiše mu: “Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?”
38 On ih upita: “Koliko imate kruhova? Idite i vidite!” Oni vidješe i rekoše: “Pet i dvije ribe.”
39 Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi.
40 Posjedaše u skupine po sto i po pedeset.
41 I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima.
42 Svi su jeli i nasitili se.
43 A nakupili su još dvanćst košarica, punih komada, a također i nešto od riba.
44 A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.
45 Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod.
46 Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.
47 Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.
48 Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići.
49 Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati,
50 jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: “Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!”
51 I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja.
52 Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo.
53 Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše.
54 Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše.
55 Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on.
56 I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli.