Luke 6
1 Neke subote išao je kroz usjeve. Njegovi učenici trgali su klasje, trli ga rukama i jeli.
2 Tada rekoše neki farizeji: “Zašto činite što je zabranjeno u subotu?”
3 Isus im odvrati: “Zar niste čitali što učini David, kad ogladnje on i njegovi pratioci?
4 On je ušao u Božju kuću, uzeo kruhove izložene za žrtvu što ih smiju jesti samo svećenici, i pojeo ih i od njih dao također svojim pratiocima.”
5 Tada nastavi: “Sin je čovječji gospodar i subote.”
6 Neke druge subote pošao je u sinagogu i učio. Bio je ondje čovjek komu je desna ruka bila suha.
7 Pismoznanci i farizeji su pazili hoće li subotom iscjeljivati kako bi našli nešto za što da ga optuže.
8 A on je znao njihove pomisli, i reče čovjeku sa suhom rukom: “Ustani i stani na sredinu!” On ustade i stade tamo.
9 Tada im reče Isus: “Pitam vas: Treba li subotom činiti dobro ili zlo? Spasiti život ili pogubiti?”
10 On ih pogleda sve uokolo, i onda reče čovjeku: “Pruži svoju ruku!” On to učini, i njegova ruka ozdravi.
11 Na to se oni izbezume od bijesa i počnu se savjetovati među sobom što bi mogli Isusu učiniti.
12 U one dane otiđe Isus na goru da se pomoli. Svu noć provede s Bogom u molitvi.
13 Kad osvanu dan, dozva svoje učenike k sebi i izabra od njih dvanćstoricu koje nazva apostolima:
14 Šimuna, koga prozva Petrom, i njegova brata Andriju; nadalje Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja,\
15 Mateja i Tomu, Jakova, Alfejeva sina, i Šimuna prozvanoga “Revnitelj”,
16 Judu, Jakovljeva brata, i Judu Iškariotskoga, koji postade njegov izdajnik.
17 S njima siđe i stade na ravnici. Velika skupina njegovih učenika i mnogobrojno mnoštvo naroda iz sve Judeje, Jeruzalema i primorja oko Tira i Sidona
18 dođoše da ga slušaju i da se iscijele od svojih bolesti. Koji su bili mučeni od nečistih duhova, bili su iscjeljivani.
19 Sve je mnoštvo pokušavalo dotaknuti ga jer je od njega izlazila sila, i sve je ozdravljao.
20 Tada on upravi svoje oči na svoje učenike i progovori: “Blaženi vi siromašni! Vaše je Božje kraljevstvo.
21 Blaženi koji sada gladujete! Vi ćete se nasititi. Blaženi koji sada plačete! Vi ćete se smijati.
22 Blaženi kad vas ljudi zamrze, kad vas odbacuju i sramote i ozloglašuju vaše ime zbog Sina čovječjega!
23 Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je vaša plaća na nebu. Jer su isto tako činili prorocima njihovi oci. \
24 Ali teško vama, bogati! Vi već imate svoju utjehu.
25 Teško vama koji ste sada siti! Vi ćete gladovati. Teško vama koji se sada smijete! Vi ćete tugovati i plakati.
26 Teško vama kad vam laskaju svi ljudi! Jer su isto tako činili lažnim prorocima njihovi oci.
27 Ali kažem vama, svojim slušateljima: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, i molite se za one koji vas kleveću!
29 Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i haljinu!
30 Svakome tko od tebe nešto moli podaj! Od onoga tko uzme tvoje, ne potražuj natrag!
31 Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima!
32 Ako ljubite samo one koji vas ljube, kakvu hvalu za to očekujete? I grješnici ljube one koji njih ljube.
33 Ako činite dobro samo onima koji vama čine dobro, kakvu hvalu za to očekujete? To isto čine i grješnici.
34 Ako posuđujete samo onima od kojih se nadate nešto dobiti, kakvu hvalu za to očekujete? I grješnici posuđuju jedni drugima, da opet dobiju za to jednako.
35 Nego ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte a da ne očekujete ništa natrag! Tada će vaša plaća biti velika, i bit ćete djeca Svevišnjega. On je dobrostiv prema nezahvalnima i zlima,
36 pa budite dakle i vi milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac!
37 Ne sudite! Tada ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđivani! Opraštajte i bit će vam oprošteno.
38 Dajite i dat će vam se: dobru mjeru, punu, stresenu i preobilnu dat će vam u krilo. Jer će vam biti odmjereno jednakom mjerom kojom vi mjerite.”
39 A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac voditi slijepca? Ne će li oba pasti u jamu?
40 Učenik ne stoji nad učiteljem. Svaki koji izuči jest kao njegov učitelj.
41 Što vidiš trun u oku svoga brata, a brvna u svojemu oku ne opažaš?
42 Kako možeš reći svome bratu: Brate, daj da izvadim trun iz tvojega oka, kad sam ne vidiš brvna u vlastitu oku? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz svog oka, tada ćeš vidjeti kako izvaditi trun iz oka svojega brata!
43 Dobro stablo ne rađa zla roda, i zlo stablo ne rađa dobra roda.
44 Svako se stablo poznaje po svome rodu. S trnja se ne beru smokve, i grožđe se ne bere s kupine.
45 Dobar čovjek iz dobra blaga svojega srca iznosi dobro; a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo. Jer čega je srce puno, o tom govore usta. \
46 Što me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim?
47 Pokazat ću vam na koga je nalik onaj koji dolazi k meni, sluša moje riječi i izvršava ih.
48 On je nalik na čovjeka koji je sagradio kuću, duboko kopao i udario temelj na stijeni. Dođe poplava, navali bujica na tu kuću. Ali je nije mogla potresti jer je bila dobro sagrađena.
49 A tko sluša moje riječi, ali ih ne izvršava, nalik je na čovjeka koji sazida svoju kuću na tlu i bez temelja. Kad na nju navali bujica, odmah padne i? velika bude ruševina od one kuće.”