1Neke subote išao je kroz usjeve. Njegovi učenici trgali su klasje, trli ga rukama i jeli.
2Tada rekoše neki farizeji: “Zašto činite što je zabranjeno u subotu?”
3Isus im odvrati: “Zar niste čitali što učini David, kad ogladnje on i njegovi pratioci?
4On je ušao u Božju kuću, uzeo kruhove izložene za žrtvu što ih smiju jesti samo svećenici, i pojeo ih i od njih dao također svojim pratiocima.”
5Tada nastavi: “Sin je čovječji gospodar i subote.”
6Neke druge subote pošao je u sinagogu i učio. Bio je ondje čovjek komu je desna ruka bila suha.
7Pismoznanci i farizeji su pazili hoće li subotom iscjeljivati kako bi našli nešto za što da ga optuže.
8A on je znao njihove pomisli, i reče čovjeku sa suhom rukom: “Ustani i stani na sredinu!” On ustade i stade tamo.
9Tada im reče Isus: “Pitam vas: Treba li subotom činiti dobro ili zlo? Spasiti život ili pogubiti?”
10On ih pogleda sve uokolo, i onda reče čovjeku: “Pruži svoju ruku!” On to učini, i njegova ruka ozdravi.
11Na to se oni izbezume od bijesa i počnu se savjetovati među sobom što bi mogli Isusu učiniti.
12U one dane otiđe Isus na goru da se pomoli. Svu noć provede s Bogom u molitvi.
13Kad osvanu dan, dozva svoje učenike k sebi i izabra od njih dvanćstoricu koje nazva apostolima:
14Šimuna, koga prozva Petrom, i njegova brata Andriju; nadalje Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja,\
15Mateja i Tomu, Jakova, Alfejeva sina, i Šimuna prozvanoga “Revnitelj”,
16Judu, Jakovljeva brata, i Judu Iškariotskoga, koji postade njegov izdajnik.
17S njima siđe i stade na ravnici. Velika skupina njegovih učenika i mnogobrojno mnoštvo naroda iz sve Judeje, Jeruzalema i primorja oko Tira i Sidona
18dođoše da ga slušaju i da se iscijele od svojih bolesti. Koji su bili mučeni od nečistih duhova, bili su iscjeljivani.
19Sve je mnoštvo pokušavalo dotaknuti ga jer je od njega izlazila sila, i sve je ozdravljao.
20Tada on upravi svoje oči na svoje učenike i progovori: “Blaženi vi siromašni! Vaše je Božje kraljevstvo.
21Blaženi koji sada gladujete! Vi ćete se nasititi. Blaženi koji sada plačete! Vi ćete se smijati.
22Blaženi kad vas ljudi zamrze, kad vas odbacuju i sramote i ozloglašuju vaše ime zbog Sina čovječjega!
23Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je vaša plaća na nebu. Jer su isto tako činili prorocima njihovi oci. \
24Ali teško vama, bogati! Vi već imate svoju utjehu.
25Teško vama koji ste sada siti! Vi ćete gladovati. Teško vama koji se sada smijete! Vi ćete tugovati i plakati.
26Teško vama kad vam laskaju svi ljudi! Jer su isto tako činili lažnim prorocima njihovi oci.
27Ali kažem vama, svojim slušateljima: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28blagoslivljajte one koji vas proklinju, i molite se za one koji vas kleveću!
29Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i haljinu!
30Svakome tko od tebe nešto moli podaj! Od onoga tko uzme tvoje, ne potražuj natrag!
31Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima!
32Ako ljubite samo one koji vas ljube, kakvu hvalu za to očekujete? I grješnici ljube one koji njih ljube.
33Ako činite dobro samo onima koji vama čine dobro, kakvu hvalu za to očekujete? To isto čine i grješnici.
34Ako posuđujete samo onima od kojih se nadate nešto dobiti, kakvu hvalu za to očekujete? I grješnici posuđuju jedni drugima, da opet dobiju za to jednako.
35Nego ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte a da ne očekujete ništa natrag! Tada će vaša plaća biti velika, i bit ćete djeca Svevišnjega. On je dobrostiv prema nezahvalnima i zlima,
36pa budite dakle i vi milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac!
37Ne sudite! Tada ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđivani! Opraštajte i bit će vam oprošteno.
38Dajite i dat će vam se: dobru mjeru, punu, stresenu i preobilnu dat će vam u krilo. Jer će vam biti odmjereno jednakom mjerom kojom vi mjerite.”
39A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac voditi slijepca? Ne će li oba pasti u jamu?
40Učenik ne stoji nad učiteljem. Svaki koji izuči jest kao njegov učitelj.
41Što vidiš trun u oku svoga brata, a brvna u svojemu oku ne opažaš?
42Kako možeš reći svome bratu: Brate, daj da izvadim trun iz tvojega oka, kad sam ne vidiš brvna u vlastitu oku? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz svog oka, tada ćeš vidjeti kako izvaditi trun iz oka svojega brata!
43Dobro stablo ne rađa zla roda, i zlo stablo ne rađa dobra roda.
44Svako se stablo poznaje po svome rodu. S trnja se ne beru smokve, i grožđe se ne bere s kupine.
45Dobar čovjek iz dobra blaga svojega srca iznosi dobro; a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo. Jer čega je srce puno, o tom govore usta. \
46Što me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim?
47Pokazat ću vam na koga je nalik onaj koji dolazi k meni, sluša moje riječi i izvršava ih.
48On je nalik na čovjeka koji je sagradio kuću, duboko kopao i udario temelj na stijeni. Dođe poplava, navali bujica na tu kuću. Ali je nije mogla potresti jer je bila dobro sagrađena.
49A tko sluša moje riječi, ali ih ne izvršava, nalik je na čovjeka koji sazida svoju kuću na tlu i bez temelja. Kad na nju navali bujica, odmah padne i? velika bude ruševina od one kuće.”