Luke 7
1 Pošto je završio sve govore pred narodom, pođe u Kafarnaum.
2 Ondje je u nekoga satnika ležao na umoru sluga koji mu je bio mio.
3 Kad je čuo za Isusa, dade ga po židovskim starješinama zamoliti da dođe i ozdravi njegova slugu.
4 Ovi dođoše k Isusu i usrdno ga zamoliše: “On zaslužuje da mu to učiniš,
5 jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.”
6 Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: “Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7 Zato i nisam smatrao sebe dostojnim da dođem k tebi. Reci samo riječ i ozdravit će moj sluga.
8 I ja, iako sam podložnik, reknem nekome od vojnika što su pod mojim zapovjedništvom: Idi! i ide; a drugome: Dođi! i dođe; i svome sluzi: Učini to! i učini.”\
9 Kad je to čuo Isus, zadivi mu se. Okrenu se i reče mnoštvu koje ga je pratilo: “Kažem vam: Tako velike vjere ne nađoh u Izrćlu!”
10 Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu koji je bio bolestan.
11 Potom otiđe u grad po imenu Nain. S njim su išli njegovi učenici i mnogobrojan narod.
12 Kad se približi gradskim vratima, iznosili su mrtvaca, jedinca sina u majke koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada s njom išlo.
13 Kad je vidje Gospodin, sažali se nad njom i reče joj: “Ne plači!”
14 Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: “Mladiću, velim ti, ustani!”
15 Tada se uspravi mrtvac i stade govoriti. I dade ga njegovoj majci.
16 Strah sve obuze. Slavili su Boga i govorili: “Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi svoj narod.”
17 Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
18 Za sve to javiše Ivanu njegovi učenici.
19 Tada dozva Ivan k sebi dvojicu svojih učenika, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
20 Ti ljudi dođoše k njemu i rekoše: “Ivan Krstitelj nas šalje k tebi da te upitamo: Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
21 U onaj čas upravo iscijeli mnoge od bolesti, od muka i od zlih duhova, i mnoge slijepe obdari vidom.
22 I odgovori im: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.
23 Blago onome koji se ne sablazni u meni!”
24 Kad su otišli Ivanovi poslanici, poče mnoštvu naroda govoriti o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku koju ljulja vjetar?
25 Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekim haljinama? Ne. Ljudi koji nose sjajne haljine i žive raskošno nalaze se na dvorima kraljeva.
26 Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.
27 On je onaj o kojem stoji pisano: Eto, šaljem svoga glasnika pred tobom da pripravi pred tobom put.
28 Kažem vam: između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak je najmanji u kraljevstvu Božjem veći od njega.”
29 Sav narod koji ga je slušao, i carinici, podložiše se Božjoj pravdi i primiše Ivanovo krštenje.
30 A farizeji i pismoznanci odbaciše Božji naum i ne dadoše se od njega krstiti.
31 ”S kim da usporedim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?
32 Oni su kao djeca što sjede na trgu i dovikuju jedno drugom: Mi smo vam zasvirali, a vi niste zaplesali; mi smo zapjevali tužaljke, a vi niste plakali. \
33 Ivan Krstitelj je došao; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.\
34 Sin čovječji je došao; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grješnika!\
35 Ali mudrost priznaše kao pravednu sva njezina djeca.”
36 Neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. Pođe u farizejevu kuću i sjede za stol.
37 U tom gradu živjela je žena grješnica. Kad dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu s pomasti.
38 Ona se, plačući, smjesti straga do njegovih nogu i stane njegove noge prati svojim suzama i otirati svojom kosom. Tada je cjelivala njegove noge i mazala ih pomašću.
39 Kad to vidje farizej koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je to žena koja ga se dotiče? grješnica.”
40 Isus mu reče: “Šimune, moram ti nešto kazati.” On odvrati: “Kaži, učitelju!”
41 Reče: “Neki vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.
42 Kako nisu mogli platiti svojega duga, pokloni ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?”
43 Šimun odgovori: “Mislim onaj komu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si prosudio.”
44 Tada, okrenuvši se ženi, reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za moje noge; a ona svojim suzama opra moje noge i obrisa ih kosom.\
45 Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati mojih nogu.\
46 Nisi pomazao uljem moju glavu, a ona pomaza pomašću moje noge.
47 Zato ti kažem: Njoj su oprošteni mnogi njezini grijesi, tako da iskazuje veliku ljubav. Međutim, onaj komu se malo oprašta iskazuje samo malo ljubavi.”
48 Tada reče njoj: “Tvoji grijesi su ti oprošteni.”
49 Onda oni koji su bili za stolom pomisliše u sebi: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”
50 A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!”