1On je stajao kraj Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega da sluša Božju riječ.
2Tada vidje dvije lađice gdje stoje na obali. Ribari su bili izašli iz njih i čistili svoje mreže.
3On uđe u jednu lađicu koja je pripadala Šimunu i zamoli ga da malo otisne od kopna. Tada sjede i poče učiti narod iz lađice.
4Kad je završio svoj govor, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu, i bacite svoje mreže te lovite!”
5”Učitelju”,odvrati Šimun, “svu smo se noć trudili, i ništa ne uhvatismo. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”
6Učiniše to i uhvatiše tako veliko mnoštvo riba da su im se mreže razdirale.
7Zato dadoše znak svojim drugovima u drugoj lađici da dođu i da im pomognu. I dođoše. Napuniše obje lađice tako da su se gotovo potopile.
8Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu pred noge i reče: “Gospodine, otiđi od mene, jer sam čovjek grješan!”
9Jer je bilo obuzelo zaprepaštenje njega i sve njegove drugove zbog mnoštva riba koje su upravo ulovili;\
10isto tako i Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove, koji su bili Šimunovi drugovi. Tada reče Isus Šimunu: “Ne boj se! Odsad ćeš loviti ljude.”
11Tada izvukoše lađice na zemlju, ostaviše sve i pođoše za njim.
12On je boravio u jednom gradu. Ondje je bio čovjek sav u gubi. čim je vidio Isusa, baci se pred njega ničice i zamoli: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
13On pruži svoju ruku, dotaknu ga se i reče: “Hoću; očisti se!” Odmah guba pade s njega.\
14A on mu zabrani: “Nikome ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je propisao Mojsije. Neka im to služi za svjedočanstvo!”
15Glas o njemu širio se sve dalje. U velikim skupinama sabirali su se ljudi da ga slušaju i da zamole iscjeljenje od svojih bolesti.
16A on je odlazio na samotna mjesta i predavao se molitvi.
17Jednog je dana učio, a sjedili su pritom farizeji i pismoznanci, koji su bili došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema. Tada ga je nukala Gospodnja sila da iscjeljuje.
18Ljudi upravo donesoše na nosilima uzeta čovjeka. Pokušavali su ga unijeti u kuću i postaviti pred njega.
19Ali zbog mnoštva naroda nisu ga mogli unijeti. Zato se popeše na krov i kroz crepove ga spustiše s posteljom na sredinu, pred Isusa.
20Kad vidje njihovu vjeru, reče: “čovječe, oprošteni su ti tvoji grijesi.”
21Tada su pomislili u sebi pismoznanci i farizeji: “Tko je ovaj što huli na Boga? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?”
22Isus prozre njihove misli i reče im: “Što mislite u svojim srcima?
23Što je lakše reći: Oprošteni su ti tvoji grijesi, ili: Ustani i hodi?
24Ali znajte: Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” I tada reče uzetome: “Zapovijedam ti, ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”
25Odmah ustade on pred njihovim očima, uze postelju na kojoj je bio ležao i ode kući slaveći Boga.
26Svi su bili obuzeti divljenjem i hvalili su Boga. Puni straha govorili su: “Danas smo vidjeli izvanredno čudo.”
27Potom ode i vidje carinika imenom Levija, gdje sjedi na carini. Reče mu: “Pođi za mnom!”
28On ustade, ostavi sve i pođe za njim.
29I priredi mu Levi u svojoj kući veliku gozbu. Veliko mnoštvo carinika i drugih ljudi bili su s njim za stolom.
30Zbog toga su mrmljali farizeji i pismoznanci. Rekoše njegovim učenicima: “Zašto jedete i pijete s carinicima i grješnicima?”
31Isus im odvrati: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.
32Nisam došao zvati na obraćenje pravednike, nego grješnike.”
33Oni mu rekoše: “Ivanovi učenici, kao i farizejski, poste često i mole se, a tvoji jedu i piju.”
34Isus im odvrati: “Možete li svatove natjerati da poste dok je zaručnik među njima?
35Ali će doći dani kad će im biti ugrabljen zaručnik. Onda će, u one dane, postiti.”
36A kaza im i prispodobu: “Nitko ne reže krpe od nove haljine i ne prišiva je na staru haljinu; inače razdere ova novu, i staroj ne pristaje krpa od nove.\
37Nitko ne lijeva novoga vina u stare mjehove; inače razdere novo vino mjehove. Ono se prolije, i mjehovi propadnu.\
38Nego novo vino mora se lijevati u nove mjehove.
39Nitko koji je pio staro vino ne će odmah novo. Veli: Staro je bolje.”