Luke 24
1 Prvoga dana tjedna otiđoše one vrlo rano na grob s mirisima što su ih bile pripravile.
2 Nađoše kamen od groba odvaljen
3 i uđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
4 Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u sjajnim haljinama.
5 Od straha oboriše pogled na tlo. A oni im rekoše: “Što tražite živoga među mrtvima?
6 On nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam reče kad je još bio u Galileji:
7 Sin čovječji treba biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti.”
8 Tada se sjetiše njegovih riječi.
9 Vratiše se s groba i javiše sve to jedanćstorici i svima ostalim.
10 Bile su to: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, i još druge s njima koje tu vijest donesoše apostolima.
11 A njihove riječi učiniše im se kao brbljarije, i ne povjerovaše im.
12 Ali Petar ustade i pohrli na grob. Kad se sagnuo, vidje samo platno gdje leži. Pun čuđenja nad tim ode kući.
13 Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus koje je bilo udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.
14 Oni su razgovarali među sobom o svemu što se bilo dogodilo.
15 Dok su tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima.
16 Ali njihove su oči bile zastrte te ga ne prepoznaše.
17 On im reče: “Kakav je to razgovor što ga vodite među sobom na putu?” Tada se žalosni zaustaviše.
18 Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu koji ne zna što se ondje dogodilo ovih dana?”
19 On ih upita: “Što?” Odvratiše mu: “To o Isusu Nazarećaninu. On je bio prorok, silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom.
20 Naši svećenički glavari i prvaci predadoše ga da bude osuđen na smrt, i razapeše ga.
21 A mi smo se nadali da će on izbaviti Izrćla. I nakon svega toga ovo je danas treći dan kako se to dogodilo.
22 I neke su nas od naših žena zbunile. One su bile rano ujutro na grobu,
23 ali ne nađoše njegova tijela. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli koji da su rekli da on živi.
24 Neki od naših otiđoše tad na grob i nađoše onako kako su žene bile kazale; ali njega samoga ne vidješe.” \
25 Tada im on reče: “O, bezumni i sporoga srca za vjeru u sve što su navješćivali proroci!
26 Zar nije trebao Mesija to trpjeti i tako ući u svoju slavu?”
27 I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što stoji pisano o njemu u svim Pismima.
28 Tako se približiše selu u koje su išli. On se učinio kao da hoće ići dalje.
29 A oni su ga nagovarali: “Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se već nagnuo.” Tada svrati k njima.
30 Dok je s njima bio za stolom, uze kruh, izreče nad njim blagoslov, prelomi ga i pruži im ga.
31 Tada im se otvoriše oči, i prepoznaše ga. A njega nestade ispred njihovih očiju.
32 I oni rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo naše srce u nama kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?”
33 Još istog časa ustadoše, vratiše se u Jeruzalem i nađoše jedanćstoricu zajedno i one koji su bili s njima.
34 Oni rekoše: “Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Šimunu.”
35 A ovi pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po lomljenju kruha.
36 Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: “Mir s vama!”
37 Od tjeskobe i straha oni su mislili da vide duha.
38 On im reče: “Zašto ste se preplašili, i zašto se sumnje rađaju u vašim srcima?
39 Vidite moje ruke i noge! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.”
40 Poslije tih riječi pokaza im ruke i noge.
41 Ali oni od radosti i čuđenja nisu još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: “Imate li ovdje što za jelo?”
42 Oni mu dadoše komad pečene ribe.
43 On uze, i jeo je pred njihovim očima.
44 On im reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: Sve se treba ispuniti što stoji napisano o meni u Mojsijevu zakonu, kod Proroka i u Psalmima.”
45 Tada im otvori um da razumiju Pismo.
46 Zatim nastavi: “Tako stoji pisano: Mesija treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih.
47 U njegovo ime treba biti propovijedano obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.
48 Vi ste tome svjedoci.
49 Evo, ja ću poslati obećanje svojega Oca na vas. Ostanite u gradu dok ne budete opremljeni snagom odozgo!”
50 On ih izvede prema Betaniji, podiže svoje ruke i blagoslovi ih.
51 I blagoslivljajući ih rastade se od njih i bi odnesen na nebo.
52 Oni padoše ničice i pokloniše se.
53 Tada se s velikom radošću vratiše u Jeruzalem. Bili su uvijek u Hramu i slavili su Boga.