Luke 23
1 Tada se svi podigoše i odvedoše ga Pilatu.
2 Ondje ga počeše optuživati: “Nađosmo da ovaj buni naš narod, da zabranjuje plaćati caru porez, i da se pravi Mesijom, kraljem.”
3 Pilat ga upita: “Jesi li ti židovski kralj?” On mu odgovori: “Ti kažeš.”
4 Pilat izjavi svećeničkim glavarima i narodu: “Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovome čovjeku.”
5 Ali oni su još jače zahtijevali: “On buni svojim naukom narod po svoj judejskoj zemlji, počevši od Galileje dovde.”
6 Kad je to čuo Pilat, raspita se je li on Galilejac.
7 Kad dozna da je iz Herodova područja, posla ga k Herodu koji je onih dana također boravio u Jeruzalemu.
8 Herod se vrlo obradova kad vidje Isusa. Odavno je želio vidjeti ga zbog onoga što je čuo o njemu, i nadao se da će vidjeti od njega kakvo čudo.
9 I tako ga stade pitati za mnogo toga. Ali mu Isus ništa ne odgovori.
10 Svećenički glavari i pismoznanci stajali su pritom i neprestano ga tužili.
11 Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu mu dade obući bijelu haljinu i posla ga tako natrag Pilatu.
12 U taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji.
13 Pilat tada sazva svećeničke glavare, članove Visokoga vijeća i narod
14 i reče im: “Dovedoste preda me ovoga čovjeka, jer navodno buni narod. Ja sam ga pred vama saslušao, ali nisam našao opravdanu nijednu od tužbi što ih vi iznosite protiv ovoga čovjeka.
15 Isto tako ni Herod; jer ga posla natrag k nama. Eto, on nije ništa učinio što zaslužuje smrt.\
16 Kaznit ću ga dakle i onda pustiti.”
17 ***
18 Tada svi zajedno povikaše: “Uzmi ovoga! Pusti nam Barabu!”
19 Onaj je ležao u tamnici zbog neke bune u gradu i zbog nekog umorstva.
20 A Pilat im opet prozbori, jer je htio pustiti Isusa.
21 Ali su oni vikali: “Raspni ga, raspni!”
22 On ih upita po treći put: “Pa što je zlo on počinio? Ja ne nalazim na njemu ništa što bi zasluživalo smrt. Kaznit ću ga i onda pustiti.”
23 Ali su oni zahtijevali samo još žešće i glasnije da Isus bude razapet, i vika je njihova bivala sve jača.
24 Pilat presudi da bude izvršeno prema njihovu zahtjevu.
25 Pusti im onoga koji je ležao u tamnici zbog bune i umorstva i koga su tražili. A Isusa preda njihovoj volji.
26 Dok su ga vodili, zaustaviše Šimuna Cirenca, koji je dolazio iz polja, i stave na njega križ da ga nosi za Isusom.
27 Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, i žene koje su za njim plakale i naricale.
28 Isus se obazre prema njima i reče: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom!
29 Jer eto, doći će dani kada će se reći: Blago nerotkinjama, ženama koje ne rodiše i ne dojiše!
30 Tada će se dovikivati gorama: Padnite na nas! i brežuljcima: Pokrijte nas!
31 Jer kad tako čine zelenu stablu, što će onda biti od suha?”
32 S njim su vodili još dva zločinca da ih pogube.
33 Kad dođoše na mjesto koje se zove Lubanja, razapeše ga ondje. Isto tako zločince, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve.
34 A Isus se molio: “Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine!” Zatim razdijeliše njegove haljine bacivši za njih kocku.\
35 Narod je tamo stajao i gledao. A članovi Visokoga vijeća rugali su se: “Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Božji Pomazanik, Izabranik.”\
36 I vojnici su mu se rugali. Pristupali su k njemu, pružali mu ocat
37 i govorili: “Ako si židovski kralj, spasi samoga sebe!”
38 Nad njim je bio natpis: “Kralj židovski”.
39 Jedan od zločinaca što su visjeli na križu hulio je na njega govoreći: “Zar nisi ti Mesija? Onda spasi samoga sebe i nas!”
40 A drugi je ovoga korio i govorio: “Zar se ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu?
41 Mi dakako s pravom, jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije ništa zlo počinio.”
42 Onda nastavi: “Isuse, spomeni me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”
43 On mu reče: “Zaista, kažem ti: Danas ćeš još biti sa mnom u raju!”
44 Bilo je oko šeste ure kad na svu zemlju pade tama koja potraja do devete ure.
45 Sunce pomrča, i hramska se zavjesa razdera na dvoje.
46 Tada povika Isus iza glasa: “Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!” To reče i izdahnu.
47 Kad vidje satnik što se dogodi, stade slaviti Boga i reče: “Zaista, ovaj je čovjek bio pravedan!”
48 Sav narod koji je pribivao ovome prizoru i vidio što se zbilo, udarao se u prsa i vraćao se kući.
49 Svi njegovi znanci i žene koje su išle za njim iz Galileje stajali su na nekoj udaljenosti i to gledali.
50 A bio je vijećnik po imenu Josip, plemenit i pravedan čovjek, koji je bio rodom iz Arimateje, grada u Judeji, i očekivao Božje kraljevstvo.
51 On nije bio pristao na njihov zaključak i postupak.
52 On ode k Pilatu i zamoli za Isusovo tijelo.
53 Tada ga skide, obavi ga platnom i položi ga u grob u stijeni u koji još nitko nije bio položen.
54 Bio je dan priprave, i subota je već svanjivala.
55 Žene koje su s Isusom došle iz Galileje išle su s Josipom i vidjele su grob i kako je pokopano Isusovo tijelo.
56 Potom se vratiše i pripraviše mirise i pomasti. U subotu su držale počinak prema Zakonu.