John 1
1 U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ.
2 Ona bijaše u početku kod Boga.
3 Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
4 U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.
5 Svjetlo svijetli u tami; ali tama ga ne obuze.\
6 Poslan bi čovjek od Boga komu bijaše ime Ivan.
7 On dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu.
8 On ne bijaše svjetlo, nego da svjedoči za svjetlo.
9 Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet.
10 Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao.\
11 K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.
12 A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo,
13 koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževlje volje, nego od Boga.
14 I Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. I vidjesmo njegovu slavu, slavu kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine.
15 Ivan svjedoči za njega i viče: “Evo onoga za koga rekoh: Koji dolazi za mnom, preda mnom je; jer bijaše prije mene.” \
16 Od njegove punine mi svi primismo milost za milošću.
17 Po Mojsiju bio je dan Zakon, po Isusu Kristu dođe milost i istina.
18 Boga nitko nikada nije vidio. Jedinorođeni koji je Bog, koji počiva u Očevu krilu, nam ga je objavio.
19 Ovako glasi Ivanovo svjedočanstvo, kad Židovi iz Jeruzalema poslaše k njemu svećenike i levite da ga zapitaju: “Tko si ti?”
20 On prizna i ne zataji. Prizna: “Ja nisam Mesija.”
21 Tada ga upitaše: “Što dakle? Jesi li možda Ilija?” On odgovori: “Nisam.” “Jesi li prorok?” On odgovori: “Nisam.”
22 Onda mu rekoše: “Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima koji nas poslaše. Što kažeš sam za sebe?”
23 On odgovori: “Ja sam glas onoga što viče u pustinji: Poravnajte Gospodnji put, kao što kaza prorok Izaija.”
24 Bili su to izaslanici farizejâ.
25 Zapitaše ga dalje: “Zašto dakle krstiš, kad ti nisi Mesija, ni Ilija, ni prorok?”
26 Ivan im odgovori: “Ja krstim samo vodom. A među vama već stoji onaj koga vi ne poznajete.
27 On dolazi za mnom. Ja nisam dostojan odriješiti remenje na njegovoj obući.”
28 To se dogodi u Betaniji, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Sutradan vidje on Isusa gdje dolazi k njemu. Tada reče: “Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta!
30 Ovo je onaj za koga sam rekao: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom; jer je bio prije mene.\
31 Ja ga nisam poznavao. Ali da se on objavi u Izrćlu, došao sam ja krstiti vodom.”
32 Dalje je svjedočio Ivan: “Vidio sam Duha gdje silazi s neba kao golub i lebdi nad njim.
33 Ja ga nisam poznavao. Ali onaj koji me je poslao krstiti vodom reče mi: Na koga vidiš da silazi Duh i nad njim lebdi, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.
34 Ja sam to vidio i zato svjedočim: Ovaj je Sin Božji.”
35 Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih učenika.
36 Kad je vidio Isusa gdje prolazi, reče: “Evo Jaganjca Božjeg!”
37 čim su ga oba učenika čula da tako govori, pođoše za Isusom.
38 Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: “Što vi tražite?” Oni mu odvratiše: “Rabi”? to jest: “Učitelju? gdje stanuješ?”
39 On im odgovori: “Dođite i vidite!” Otiđoše s njim i vidješe gdje boravi, i ostadoše kod njega onaj dan. Bilo je to oko desete ure.
40 Jedan od dvojice, koji na Ivanovu riječ pođoše za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra.
41 Ovaj nađe najprije svoga brata Šimuna i reče mu: “Nađosmo Mesiju? to jest Pomazanika.”
42 I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na nj i reče: “Ti si Šimun, Jonin sin; ti ćeš se zvati Kefa? to jest Stijena.” \
43 Sutradan odluči Isus poći u Galileju. Tada nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”
44 Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada.
45 Filip nađe Natanćla i reče mu: “Nađosmo onoga o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: Isusa, Josipova sina iz Nazareta.”
46 Natanćl mu odvrati: “Može li doći što dobro iz Nazareta?” Filip mu odvrati: “Dođi i vidi!”
47 Kad Isus vidje Natanćla gdje dolazi k njemu, reče za njega: “Evo pravoga Izrćlca u kojem nema lukavstva!”
48 Natanćl ga upita: “Odakle me poznaješ?” Isus mu odgovori: “Još prije nego te pozva Filip, vidio sam te pod smokvom.”
49 Natanćl mu odvrati: “Učitelju, ti si Sin Božji, ti si Izrćlov kralj!”
50 Isus mu odvrati: “Vjeruješ jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom. Vidjet ćeš još više od toga.”
51 Tada nastavi: “Zaista, zaista kažem vam: Vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim.”