1Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva njegova četa s njim. Utaboriše se kod izvora Haroda, a tabor Midjanaca bio je sjeverno od njih, na podnožju brežuljka More u ravnici.
2Tada reče Gospodin Gideonu: “Vojska što je imaš uza se odveć je mnogobrojna a da bih dao Midjance u njezine ruke. Inače bi se Izrćl mogao hvaliti nasuprot meni: Vlastitom sam snagom sebi pomogao.
3Zato reci ljudima: Tko se boji i koga je strah neka se vrati i neka odstupi od gore Gileada!” I vratiše se od čete dvadeset i dvije tisuće ljudi, a deset tisuća ljudi ostade.
4A Gospodin reče Gideonu: “četa je još uvijek previše mnogobrojna. Odvedi je na vodu! Tamo ću ti je prebrati. Za koga ti reknem: Ovaj ide s tobom, taj neka ide s tobom! A za koga ti reknem: Ovaj ne ide s tobom, taj neka ne ide s tobom!”
5Nakon što je ljude bio odveo na vodu, reče Gospodin Gideonu: “Svakoga koji lapće vodu jezikom, kao što lapću psi, toga stavi na stranu; tako i svakoga koji klekne na koljena dok pije!”\
6Tada je iznosio broj onih koji su vodu laptali rukom k ustima tri stotine ljudi. Ostali ljudi klekoše svi na koljena da piju vodu.
7I reče Gospodin Gideonu: “S tri stotine ljudi koji su laptali vodu izbavit ću vas i predat ću ti u ruke Midjance. Svi drugi neka se vrate; svaki svojoj kući!”\
8Kad su uzeli sebi brašnjenice za ljude i njihove trube, otpusti sve Izrćlce, svakoga svojoj kući. Samo tri stotine ljudi zadrža. Tabor Midjanaca bio je pod njim u ravnici.
9One noći reče mu Gospodin: “Ustani! Siđi u tabor! Jer ti ga dajem u ruke.
10Ako li se bojiš sam sići, siđi u tabor sa svojim momkom Purom!
11Prisluškuj što govore! Tada ćeš dobiti srčanost za silazak u tabor.” I siđe on sa svojim momkom Purom do najbližih taborskih straža.
12Midjanci i Amalečani, i svi sinovi Istoka bili su se utaborili u ravnici u tako velikom broju kao skakavci. Njihovim devama nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska u moru.
13Kad Gideon dođe tamo, upravo je jedan pripovijedao drugome ovaj san: “Slušaj, usnuo sam jedan san. Kotrljao se pečeni ječmeni kruh u tabor midjanski i došao do jednog šatora. Pogodi ga tako da padne i premetnu se prema gore. Tako je ležao šator.”
14Drugi odgovori: “To nije ništa drugo nego mač Izrćlca Gideona, Joašova sina. Bog mu u ruke predade Midjance i sav njihov tabor.”
15Kad Gideon ču ispripovjedan san i njegovo tumačenje, baci se ničice. Tada se vrati u izrćlski tabor i povika: “Ustajte! Gospodin predade tabor Midjanaca u ruke vaše.”
16Potom razdijeli trista ljudi u tri čete i dade svima u ruke trube i prazne vrčeve. U vrčevima su bile luči.
17On im zapovjedi: “Gledajte u mene i činite kao što ću ja činiti! Kad dođem na kraj tabora, onda činite što ja činim!
18čim ja sa svima što su uza me zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko svega tabora i vičite: Za Gospodina i za Gideona!”
19I kad je Gideon bio došao sa stotinu ljudi, što su bili uz njega, na kraj tabora, početkom srednje noćne straže? istom su bili postavili straže? tad zatrubiše oni u trube i razlupaše vrčeve u svojim rukama.
20U isto vrijeme zatrubiše u trube tri čete i razlupaše vrčeve. U lijevoj ruci držali su luči, u desnoj trube, da trube, i vikali su: “Mač za Gospodina i za Gideona!”
21Svaki je pritom stajao na mjestu na kojem je bio, okolo tabora. Tada se smete sav tabor. Vikali su i nagnuli bježati.
22Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravi Gospodin mač jednoga protiv drugoga, i to po svemu taboru, te pobježe vojska do Bet-Hašita prema Sartanu, do obale Abel-Mehole kod Tabata.
23A Izrćlci iz Naftalijeva, Ašerova plemena i iz svega Manašeova plemena ustadoše i dadoše se u potjeru za Midjancima.
24I posla Gideon glasnike po svoj Efrajimovoj gori s uputom: “Siđite pred Midjance i zapriječite im dotok vode do Bet-Bara, i Jordana!” Svi Efrajimovci digoše se i zapriječiše im dotok vode do Bet-Bara i Jordana.
25I uhvatiše oba midjanska kneza, Oreba i Zeeba. Oreba ubiše na gavranovoj stijeni, a Zeeba smaknuše kod tijeska vukova. Onda potjeraše Midjance i donesoše Orebovu i Zeebovu glavu Gideonu preko Jordana.