1Kad su Izrćlovi sinovi opet činili što se Gospodinu nije sviđalo, dade ih Gospodin u ruke Midjancima za sedam godina.
2Teška je bila ruka Midjanaca nad Izrćlom. Sinovi Izrćlovi bježali su ispred Midjanaca u gorske jame, pećine i utvrde.
3I kad bi Izrćlci posijali, dolazili su Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka i udarali bi na njih.
4Oni bi se utaborili protiv njih i poželi bi rod zemlje sve do Gaze. I nisu ostavljali hrane za Izrćlce, ni ovce ni vola ni magarca,
5jer su dolazili sa svojim stadima i šatorima. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja ni njihovim devama. Dolazili su u zemlju da je opustoše.
6Izrćl je bio od Midjanaca ljuto potlačen. I zavapili su Izrćlovi sinovi Gospodinu.
7Kad zavapiše Izrćlovi sinovi Gospodinu za pomoć protiv Midjanaca,
8posla Gospodin Izrćlovim sinovima proroka koji im navijesti: “Ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kuće sužanjstva.
9Ja sam vas izbavio iz ruku Egipćana i svih vaših tlačitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam njihovu zemlju.
10Ja sam vam zapovjedio: Ja sam Gospodin, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca, u čijoj zemlji stanujete! Ali vi ne poslušaste mojega glasa.”
11Tada dođe Anđeo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je pripadao Abiezeru Joašu, a sin je njegov Gideon mlatio pšenicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca.
12Njemu se prikaza Anđeo Gospodnji i reče mu: “Gospodin je s tobom, hrabri junače!”
13Gideon mu odgovori: “Molim, gospodaru moj! Kad je Gospodin s nama, zašto nas snađe sve ovo? Gdje su sva njegova čudesa što su nam ih pripovijedali naši oci kad su govorili: Gospodin nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospodin i predao nas u ruke Midjancima.”
14Gospodin se okrenu k njemu i reče: “Idi u toj svojoj snazi i izbavi Izrćla iz ruku Midjanaca! Ja te šaljem.”
15A on mu odvrati: “Oprosti, gospodaru moj! čime ću izbaviti Izrćla? Eto, moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u svojoj obitelji.”
16Gospodin mu odvrati: “Ja sam s tobom i ti ćeš pobiti Midjance kao jednoga čovjeka.”
17On mu reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da si to ti, koji govoriš sa mnom!
18Pa ne idi odavle dok se ja ne vratim k tebi i ne donesem ti svoj dar i ne stavim ga preda te.” On odgovori: “čekat ću dok se ne vratiš.”
19Tada ode Gideon i zgotovi jare, zatim jednu efu brašna za beskvasne kruhove. Meso stavi u košaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega.
20A Anđeo mu Božji reče: “Uzmi to meso i te beskvasne kruhove, stavi ih na onu stijenu i juhu izlij na to!” On učini tako.
21I Anđeo Gospodnji pruži kraj štapa, što ga je imao u ruci, i dotače se mesa i beskvasnih kruhova. Tada se podiže oganj iz stijene i spali meso i beskvasne kruhove. A Anđeo Gospodnji iščeznu ispred njegovih očiju.
22Tada vidje Gideon da je to bio Anđeo Gospodnji. “Jao, Gospodine svemogući”, povika Gideon, “vidio sam Gospodnjega Anđela licem k licu!”
23A Gospodin mu odgovori: “Mir neka je s tobom! Ne boj se! Ne ćeš umrijeti.”
24Gideon načini ondje žrtvenik Gospodinu i nazva ga: “Gospodin je mir”. Do dana današnjega stoji on još u Ofri, koja pripada Abiezrejcima.
25One mu noći zapovjedi Gospodin: “Uzmi junca svojega oca, naime drugoga junca od sedam godina, obori Baalov žrtvenik svog oca i posijeci gaj pokraj njega!
26Onda podigni Gospodinu, Bogu svojemu, žrtvenik visoko gore na stijeni, u tvrđi, i uzmi drugoga junca i žrtvuj ga kao žrtvu paljenicu s drvima onoga gaja što ćeš ga posjeći!”
27Tada uze Gideon deset ljudi između svojih slugu i učini kako mu je bio zapovjedio Gospodin. A jer se, zbog svoje obitelji i ljudi onoga grada bojao to izvesti danju, učini to noću.
28Kad ljudi sutradan rano ustadoše, a ono oboren Baalov žrtvenik i gaj pokraj njega posječen. A drugi je junac bio žrtvovan kao žrtva paljenica na novopodignutom žrtveniku.
29Pitali su jedan drugoga: “Tko je to učinio?” Kad su tražili i raspitivali se, rekoše im: “Gideon, Joašov sin, to je učinio.”
30Tada ljudi onoga grada rekoše Joašu: “Izvedi svojega sina! On mora umrijeti jer je oborio Baalov oltar i posjekao gaj pokraj njega.”
31A Joaš odvrati svima koji su stajali kod njega: “Hoćete li se boriti za Baala? Hoćete li mu doći u pomoć? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je oborio žrtvenik!”
32Zato mu onoga dana dadoše ime Jerubaal, to jest: “Baal neka se bori protiv njega”, jer mu je oborio žrtvenik.
33I kad se svi Midjanci i Amalečani, uz sinove Istoka, sastadoše i prešavši preko Jordana u ravnici se Jizreelskoj utaboriše,
34dođe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezrejci pođoše za njegovim pozivom,
35posla glasnike po svemu Manašeovu plemenu, pa se i oni skupiše oko njega. Posla glasnike i u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. I oni izađoše pred njih.
36I Gideon upravi Bogu molitvu: “Ako ćeš ti doista izbaviti mojom rukom Izrćla, kao što si obećao,
37evo, ja ću staviti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho, onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izrćla, kao što si obećao.”
38I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i iscijedi runo, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode.
39Tada zamoli Gideon Boga: “Ne gnjevi se na me ako progovorim još jednom! Daj mi da još samo ovaj put učinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!”
40I Bog učini tako one noći. Samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji bila je rosa.