Judges 20
1 Tada iziđoše svi sinovi Izrćlovi i skupi se općina od Dana do Beer Šebe i zemlja Gilead, kao jedan čovjek pred Gospodom u Mispi
2 te glavari svega naroda, svih plemena Izrćlovih nađoše se na skupštini naroda Božjega, četiri stotine tisuća ljudi pješaka, naoružanih mačevima.
3 Benjaminovi sinovi doznaše da su Izrćlovi sinovi otišli u Mispu. A sinovi Izrćlovi upitaše: “Kažite kako se je dogodilo to zlo!”
4 Levit, muž žene koja je bila ubijena, dade sljedeći izvještaj: “Dođoh s priležnicom u Gibeu u Benjaminu da prenoćim.
5 Građani u Gibei ustadoše na me i noću opkoliše kuću u kojoj sam se nalazio. Htjedoše me ubiti; a moju priležnicu zlostaviše tako da je umrla.\
6 Tada uzeh svoju priležnicu, razrezah je na komade i razaslah ih u sve krajeve Izrćlove baštine, jer počiniše užasnu sramotu u Izrćlu.
7 I sada, vi sinovi Izrćlovi, svi zajedno donesite savjet i djelo!”
8 Tada se diže sav narod kao jedan čovjek i povika: “Nijedan od nas ne smije ići k svojemu šatoru i nijedan od nas ne smije se vraćati svojoj kući!
9 Eto, s Gibeom učinimo ovako: Neka ždrijeb govori protiv nje!
10 Uzet ćemo iz svih plemena Izrćlovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća, da donesu hranu vojsci. Kad se oni vrate, učinit ćemo Gibei u Benjaminu onako kako je zaslužila sramota što ju je počinila u Izrćlu.”
11 Sav Izrćl utvrdio je kao jedan čovjek da zajedno istupi protiv tog grada.
12 Tada poslaše plemena Izrćlova ljude u sve rodove u Benjamin s porukom: “Kakva se je to sramota učinila među vama?
13 Sada predajte te ljude, zločince što su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izrćla!” Ali Benjaminovi sinovi ne pristadoše na zahtjev svoje braće, sinova Izrćlovih,
14 nego se skupiše iz gradova u Gibei, da pođu u rat protiv sinova Izrćlovih.
15 Kad su onog dana prebrojeni Benjaminovi sinovi, bilo je iz gradova dvadeset i šest tisuća ljudi jako naoružanih, osim stanovnikâ u Gibei kojih je bilo sedam stotina odabranih ljudi.
16 Među svim tim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gađati iz praćke u dlaku, ne promašujući.
17 Kad se je prebrojilo sinove Izrćlove, bilo ih je, osim Benjaminovaca, četiri stotine tisuća jako naoružanih ljudi, samih hrabrih vojnika.
18 Nato se digoše i odoše u Betel i upitaše Boga. Sinovi Izrćlovi pitali su: “Tko će između nas izići najprije u boj protiv Benjaminovih sinova?” Gospodin odgovori: “Najprije Juda.”
19 Sutradan se digoše sinovi Izrćlovi i utaboriše se pred Gibeom.
20 Tada izađoše sinovi Izrćlovi u boj protiv Benjaminovih sinova i izrćlske čete, svrstaše se pred Gibeom protiv njih.
21 A Benjaminovi sinovi provališe iz Gibee i toga dana poobaraše na tlo dvadeset i dvije tisuće ljudi među Izrćlcima.
22 Ali Izrćlci ne izgubiše srčanosti. Oni se još jedanput svrstaše na mjestu gdje su to bili učinili prvoga dana.
23 Kad su naime sinovi Izrćlovi bili postili, plakali su sve do navečer pred Gospodinom i zapitali su Gospodina: “Moramo li još jedanput izići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?” Gospodin im je bio odgovorio: “Iziđite protiv njih!”
24 Tako iziđoše Izrćlovi sinovi drugog dana opet protiv Benjaminovaca.
25 Tada provališe Benjaminovi sinovi drugi dan iz Gibee i poobaraše na tlo još osamnćst tisuća ljudi među Izrćlovim sinovima, sve same jako naoružane ljude.
26 Tada se svi sinovi Izrćlovi podigoše na put, sav narod, i pođoše na put, sav narod, i dođoše u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodinom, postili su preko dana do večeri i prinijeli Gospodinu žrtve paljenice i žrtve pričesnice.
27 Nato upitaše sinovi Izrćlovi Gospodina. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio kovčeg zavjeta Božjega
28 te Pinhas, Eleazarov sin, Aronov unuk, vršio je u one dane pred njim službu. Oni su pitali: “Moramo li još jedanput ići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova, ili ćemo od toga odustati?” Gospodin odgovori: “Iziđite! Jer ću vam ih sutra predati u ruke.”
29 Tada postaviše sinovi Izrćlovi oko Gibee ljude u zasjedu.
30 Trećeg dana onda iziđoše sinovi Izrćlovi protiv Benjaminovih sinova i svrstaše se kao prije pred Gibeom.
31 Benjaminovi sinovi iziđoše pred vojsku, dadoše se odmamiti od grada i stadoše kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibeu, i poubijaše jedno trideset ljudi od sinova Izrćlovih.
32 I mislili su Benjaminovci: “Potučeni su kao prvi put.” Ali sinovi Izrćlovi bili su se dogovorili: “Mi ćemo bježati da ih odmamimo od grada na putove.”
33 Zato svi sinovi Izrćlovi ostaviše svoja mjesta i postaviše se kod Baal Tamara, a u zasjedi sakriveni Izrćlci provališe iz svojih mjesta zapadno od Gibee.
34 Tada dođe protiv Gibee deset tisuća ljudi, iz svega Izrćla izabranih ljudi. Razvi se težak boj. A oni ne slutiše da će ih zlo zadesiti.
35 Gospodin dade naime da sinovi Izrćlovi potuku Benjaminove sinove. Sinovi Izrćlovi pogubiše onaj dan dvadeset i pet tisuća i sto ljudi od Benjaminovih sinova, sve samih jako naoružanih vojnika.
36 I vidješe Benjaminovi sinovi da su potučeni. Sinovi Izrćlovi bili su se naime povukli ispred Benjaminovih sinova, jer su se oslonili na zasjedu koju su bili namjestili protiv Gibee.
37 Zasjeda je tada najednom navalila protiv Gibee. I uspjela je zasjeda provaliti i sav grad pobiti oštricom mača.
38 Među sinovima Izrćlovim i zasjedom bilo je dogovoreno da kao znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu.
39 I kada su sinovi Izrćlovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi već počeli ubijati neke sinove Izrćlove, poubijaše ih jedno trideset, a vjerujući da su ih pobijedili kao u prvom boju,
40 počeo se u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazreše i vidješe kako se plamen iz cijeloga grada diže do neba.
41 I Izrćlovi se sinovi vratiše, a Benjaminove sinove uhvati strah; jer vidješe da ih je zadesilo zlo.\
42 Bježali su pred sinovima Izrćlovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih među sobom.
43 Oni opkoliše Benjaminovce, progoniše ih i pobiše ih, na istoku u blizinu Gibee.
44 I pade Benjaminovih sinova osamnćst tisuća ljudi, samih junaka.
45 Oni okrenuše u bijeg, prema pustinji, k pećini Rimonu. Ali ih oni pohvataše još na putovima pet tisuća ljudi, progoniše ih do Gideoma i pobiše ih još dvije tisuće ljudi.
46 I tako zajedno pogibe onoga dana Benjaminovih sinova dvadeset i pet tisuća ljudi jako naoružanih, sve samih junaka.
47 Bilo je šest stotina ljudi kojima je uspjelo pobjeći u pustinju k pećini Rimonu. Ostadoše kod pećine Rimona četiri mjeseca.
48 A sinovi Izrćlovi vratiše se Benjaminovim sinovima i posjekoše oštricom mača i ljude i stoku, sve što se našlo u gradovima. Sve gradove, na koje naiđoše, spališe ognjem.