Judges 19
1 U ono vrijeme, kad još nije bilo kralja u Izrćlu, boravio je jedan levit na kraju Efrajimove gore kao stranac. On je sebi bio uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za priležnicu.
2 Njegova priležnica bila mu je nevjerna pa ode od njega natrag u svoju očinsku kuću u Betlehem u Judi. Ona je tamo bila već četiri mjeseca
3 kad ustade njezin muž i ode za njom da je nagovori neka se vrati. On je imao sa sobom svog momka i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuću svog oca i kad ga ovaj ugleda, izađe mu veselo ususret.
4 Jer ga je njegov tast, djevojčin otac, nagovorio da ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noćivali su tamo.
5 četvrti dan, kad su bili ustali rano i on htio da ide, reče djevojčin otac svojemu zetu: “Okrijepi se još zalogajem kruha! Onda možete putovati.”
6 Sjedoše oni i obojica su jeli i pili zajedno. Tada zamoli djevojčin otac muža: “Hajde još jedanput prenoći i budi veseo!”
7 A kad čovjek ustade da ide, navali na nj njegov tast da još jedanput prenoći.
8 Kad se petoga dana diže rano ujutro da ide, zamoli opet djevojčin otac: “Ali okrijepi se najprije i čekajte dok se dan nagne na zapad!” I tako jedoše obojica zajedno.
9 Kad onda ustade čovjek da ide zajedno sa svojom priležnicom i sa slugom, reče mu tast, djevojčin otac: “Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad će večer. Prenoćite ovdje! Eto, dan je na zalasku, prenoći ovdje i budi veseo. Sutra možete onda uraniti na put i možeš se vratiti kući.”
10 Ali čovjek ne htjede još jedanput prenoćiti, nego ustade, ode i dođe u blizinu Jebusa, a to je Jeruzalem. Imao je sa sobom dva osedlana magarca. I njegova priležnica bila je s njim.
11 Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio već jako nagnuo, reče sluga svojemu gospodaru: “Hajde, svratimo u taj jebusejski grad i prenoćimo u njemu!”
12 A njegov mu gospodar odvrati: “Ne ćemo svraćati u tuđi grad, koji ne pripada sinovima Izrćlovim. Ići ćemo dalje do Gibee.”
13 Još reče svojemu sluzi: “Hajde brže da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoćimo u Gibei ili u Rami.”
14 Tako odoše dalje svojim putem. Sunce im zađe kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova.
15 Onamo svratiše da prenoće u Gibei. Kad je bio unutra i sjeo na gradskom trgu, nije bilo nikoga koji bi ih primio u svoju kuću da prenoće.
16 Tada se je navečer vraćao jedan starac s posla u polju. čovjek je bio iz Efrajimove gore i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili Benjaminovi sinovi.
17 I on podiže oči i ugleda na gradskom trgu putnika. Kad ga upita starac: “Kamo ideš i odakle dolaziš?”,
18 on mu odgovori: “Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu Efrajimove gore. Otamo sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem Gospodnjoj kući. Ali nitko me ne prima u svoju kuću.
19 Mi imamo slame i hrane za svoje magarce i kruha i vina za se, za tvoju sluškinju i za momka koji pripada nama, tvojim slugama. Imamo svega dosta.”
20 Tada reče starac: “Ti si meni dobro došao. Moja će biti briga ako ti što bude nedostajalo. Nikako ne smiješ prenoćiti na trgu.”
21 Uvede ga tada u svoju kuću i nahrani magarce. Kad sebi opraše noge, jedoše i piše.
22 Dok su se veselili, ljudi iz grada, zločinci, opkoliše kuću, stadoše lupati na vrata i zatražiše od starca, gospodara kuće: “Izvedi čovjeka koji ti je svratio! Hoćemo se pomiješati s njim.”
23 čovjek, gospodar kuće, iziđe k njima van i reče im: “Ali nemojte, braćo moja! Ne činite zla! Kad je čovjek ušao u moju kuću, ne smijete učiniti takvu sramotu.
24 Izvest ću vam svoju kćer, djevojku i njegovu priležnicu. Njima možete nanijeti silu i činiti s njima što vam je volja! Ali tom čovjeku ne smijete učiniti takvu sramotu.”
25 A kad ga ljudi ne htjedoše poslušati, uze čovjek njegovu priležnicu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabiše i cijele su noći do zore činili s njom svoje nevaljalštine. Pustiše je istom u zoru.
26 U zoru dođe žena i pade pred kućnim vratima čovjeka kod kojega je stanovao njezin gospodar i ostade tamo ležeći dok ne svanu.
27 Kad je njezin gospodar ujutro ustao, kućna vrata otvorio i izišao da ide dalje, ležala je žena, njegova priležnica, pred kućnim vratima s rukama na pragu.
28 On joj reče: “Ustani! Poći ćemo!” Ali ne dobi odgovora. Tada je stavi na magarca i čovjek ustade i ode u svoje mjesto.
29 Kad je došao kući, uze nož, prihvati svoju priležnicu, razreza je dio po dio na dvanćst komada i razasla ih u sve krajeve Izrćlove.
30 Svaki koji to vidje, povika: “Tako što od izlaska sinova Izrćlovih iz Egipta do danas nije se još nikada dogodilo i nikada se nije doživjelo. Promislite o tome, donesite odluku i radite!”