Judges 21
1 Sinovi Izrćlovi bili su se zakleli u Mispi: “Nijedan od nas ne će dati svoje kćeri za ženu Benjaminovcu.”
2 Kad je onda narod bio otišao u Betel i tamo do večeri boravio kod svetišta, podigoše svoj glas, stadoše glasno plakati
3 i rekoše: “Zašto se, Gospodine, Bože Izrćlov, moralo ovo dogoditi u Izrćlu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izrćla?”
4 Sutradan rano načiniše ondje žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve pričesnice.
5 Tada upitaše sinovi Izrćlovi: “Tko od svih Izrćlovih plemena nije došao na skupštinu Gospodinu?” Bili su se naime svečanom zakletvom zaprijetili svakomu koji ne bi došao u Mispu Gospodinu: “Neka se kazni smrću!”
6 A sad se Izrćlovi sinovi sažale nad svojim bratskim Benjaminovim plemenom i jadikovali su: “Jedno se eto pleme istrijebi iz Izrćla.
7 Kako da pomognemo onima što su preostali da imaju žene, kad se zaklesmo Gospodinu da im nećemo dati svojih kćeri za žene?”
8 I kad su pitali ima li netko od plemena Izrćlovih koje nije došlo u Mispu Gospodinu, ustanovilo se da nitko nije bio došao iz Jabeša u Gileadu u tabor na skupštinu.
9 Prebrojiše narod i pokaza se da nema nijednoga od onih što su stanovali u Jabešu u Gileadu.
10 Tada posla općina onamo dvanćst tisuća od najhrabrijih ljudi i zapovjedi im: “Idite i pobijte stanovnike u Jabešu u Gileadu mačem, i žene i djecu!”
11 Morate pritom ovako postupati: “Sve muško i sve žensko, što je spoznalo čovjeka, pobijte!”
12 Nađoše tad među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine djevojaka koje nisu bile poznale čovjeka. Dovedoše ih u tabor u Šilo u kanaanskoj zemlji.
13 Tada se sva općina počne dogovarati s Benjaminovim sinovima, koji su bili u pećini Rimonu, i ponudi im slobodno područje.
14 Nato se istom vratiše Benjaminovi sinovi. Dadoše im djevojke koje ostaviše na životu između žena iz Jabeša u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih.
15 Kako je narodu bilo žao Benjaminovih sinova, što Gospodin okrnji Izrćlova plemena,
16 upitaše starješine općine: “Kako ćemo pomoći ovima što su preostali da bi imali žene nakon što su istrijebljene žene Benjaminova plemena?”
17 Rekoše: “Preostalim Benjaminovim sinovima ostaje još samo posjed. Ali pleme ne smije iščeznuti iz Izrćla.
18 Mi im ipak ne ćemo dati žena između svojih kćeri. Jer su se zakleli sinovi Izrćlovi: Neka je proklet tko dade ženu Benjaminovim sinovima!”
19 Potom rekoše: “Eto, svake je godine blagdan Gospodnji u Šilu, koji leži sjeverno od Betela, istočno od puta što vodi od Betela u Šekem i južno od Lebone.”
20 I zapovjediše sinovima Benjaminovim: “Idite i posakrivajte se u vinogradima!
21 I čim vidite da djevojke od Šila izlaze kako bi plesale, skočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između djevojaka od Šila. Onda se vratite u zemlju Benjaminovu!
22 Ako li dođu njihovi oci i njihova braća da podignu tužbu kod nas, tada im kažimo: Darujte nam ih! Jer u ratu nismo dobili žene za svakoga. Ako im ih ne dadete, griješite.”
23 Benjaminovi sinovi izvršiše zapovijed. Dovedoše sebi potreban broj žena od djevojaka igračica koje oteše, vratiše se u svoj baštinski posjed, sazidaše opet gradove i naseliše se u njima.
24 I sinovi Izrćlovi vratiše se otamo u ono vrijeme kući, svaki svojemu plemenu i svojoj obitelji. Svaki ode otamo na svoj baštinski posjed.
25 U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izrćlu. Svatko je činio što je htio.