Bible

1 Gospodin reče Jošui: “Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sav narod, što je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskoga kralja s njegovim narodom, gradom i zemljom. 2 Učini s Ajem i njegovim kraljem kako si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem! Ipak, plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Napravi zasjedu gradu na njegovoj zapadnoj strani!” 3 Tada usta Jošua sa svim narodom što je za boj, da idu na Aj, i izabra Jošua trideset tisuća ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noću. 4 Dade im zapovijed: “Pazite, vi se trebate smjestiti u zasjedu protiv grada na njegovoj zapadnoj strani! Ne udaljujte se previše od grada i budite svi spremni! 5 A ja ću se sa svim narodom što je uz mene primaknuti gradu, i ako oni tad prvi iziđu protiv nas, mi ćemo bježati pred njima. 6 Ako oni iziđu tako daleko da ih odvojimo od grada? jer će misliti: Bježe pred nama kao prvi put? i mi ćemo jednako još dalje bježati pred njima, 7 tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer će vam ga Gospodin, Bog vaš, dati u ruke.\ 8 Kad zauzmete grad, zapalite ga! Učinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je moja zapovijed.” 9 Nato ih otpusti Jošua, i oni ođoše u zasjedu i utaboriše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua prenoći među narodom. 10 Sutradan rano prebroji Jošua narod i pođe sa starješinama Izrćlovim na čelu vojske protiv Aja. 11 Sva vojska, što je bila kod njega, pođe, stade se primicati i dođe pred grad. Utaboriše se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina između njih i Aja. 12 Tada uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada. 13 Nato se namjesti narod, sva vojska, što je bila na sjevernoj strani grada, i zaleđe, što je bilo na zapadnoj strani grada. A Jošua one noći pođe usred doline. 14 Ajski kralj to vidje, i tako ljudi u gradu poraniše i pohitješe protiv Izrćla u boj, i on i sav narod na mjesto kod pustinje. On naime nije znao da mu je bila namještena zasjeda zapadno od grada. 15 A Jošua i svi Izrćlci učiniše tako da se činilo kao da su od njih poraženi, i počeše bježati prema pustinji. 16 Tada je bio pozvan sav narod što je bio u gradu da ih tjera. I dok su tako tjerali Jošuu, sve su se više odvajali od grada. 17 Ne osta nitko u Aju i Betelu koji nije pošao u potjeru za Izrćlcima. A grad ostaviše otvoren i tjerali su Izrćlce. 18 Tada reče Gospodin Jošui: “Digni sulicu što ti je u ruci protiv Aja; jer ti ga dajem u ruke.” Jošua podiže sulicu što mu je bila u ruci protiv Aja.\ 19 Tada se zasjeda brže-bolje podiže sa svojega mjesta, potrča, čim je Jošua bio podigao ruku, i dođe u grad, zauze ga odmah i zapali. 20 I kad se Ajani obazreše i vidješe kako se dim iz grada diže prema nebu, nisu imali kamo bježati: ni amo ni tamo; jer se okrenula protiv progonitelja vojska koja je bježala prema pustinji.\ 21 Kad naime vidješe Jošua i svi Izrćlci da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, okrenuše se i udariše na Ajane. 22 A drugi iz grada iziđoše pred njih, tako da su pali među Izrćlce, jer jedni dođoše s ove, drugi s one strane, i potukoše ih tako da ni jedan ne osta živ niti pobježe. 23 A ajskoga kralja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. 24 I kad Izrćlci pobiše sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoše od mača svi do posljednjeg čovjeka, okrenuše se svi Izrćlci protiv Aja i pobiše ga oštricom mača. 25 Broj svih koji padoše u onaj dan, ljudi i žena, iznosio je do dvanćst tisuća, sve samih Ajana. 26 Jošua ne spusti svoje ruke, koju je bio podigao sa sulicom, dok ne pobi sve ajske stanovnike. 27 Samo stoku i plijen toga grada uzeše Izrćlci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Jošui. 28 Jošua dade spaliti Aj i učini ga zauvijek ruševinom, jednom pustoši, do dana današnjega. 29 A ajskoga kralja dade objesiti na drvo do večeri. O sunčanom zalazu zapovjedi Jošua da skinu njegovo truplo. Baciše ga tad pred gradska vrata i podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, koja je još tamo do dana današnjega. 30 Tada Jošua načini žrtvenik Gospodinu, Bogu Izrćlovu, na gori Ebalu, 31 kao što je bio zapovjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izrćlovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: žrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo došlo željezno oruđe. I prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodinu i zaklaše žrtve pričesnice. 32 Tad napisa ondje na kamenju prijepis Mojsijeva zakona, što ga je ovaj bio dao sinovima Izrćlovim. 33 I sav Izrćl sa svojim starješinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovčega prema levitskim svećenicima, koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega, stranci i domaći, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao što je nekoć odredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izrćlov. 34 Potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u Knjizi zakona. 35 Nije bilo nijedne riječi, od svega što je bio odredio Mojsije, koje ne pročita Jošua pred svom Izrćlovom općinom, i pred ženama, djecom i strancima koji su išli među njima.