1Ali sinovi Izrćlovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od Judina plemena, uze nešto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdžba Gospodnja protiv sinova Izrćlovih. \
2Posla naime Jošua neke ljude iz Jerihona u Aj kod Betela, istočno od Betela, i zapovjedi im: “Idite gore i uhodite pokrajinu!” Ljudi odoše gore i uhodiše Aj.
3Kada se vratiše k Jošui, rekoše mu: “Ne treba gore ići sav narod, samo dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muči onamo sav narod, jer je njih samo malo!”
4Tako ode onamo od naroda jedno tri tisuće ljudi.
5Ali ih ljudi iz Aja poubijaše jedno trideset i šest, progoniše ih od gradskih vrata do Šebarima i potukoše ih na obronku brijega. Tad klonu srce naroda i posta kao voda.
6A Jošua razdre svoje haljine, baci se pred kovčegom Gospodnjim ničice na svoje lice sve do večeri, on i starješine Izrćlove, i posuše prah na glavu svoju.
7Tada se pomoli Jošua: “Ah, Gospodine, Bože moj, zašto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? O, da smo radije ostali s one strane Jordana!
8Ah, Gospodine, što da kažem kad je Izrćl okrenuo leđa svojim neprijateljima?
9Kanaanci i svi stanovnici zemlje to će čuti; oni će navaliti na nas i istrijebit će naše ime sa zemlje. Što ćeš onda učiniti od velikoga svojega imena?” \
10Tada Gospodin odgovori Jošui: “Ustani! Što ležiš na svojemu licu?
11Izrćl je sagriješio; prekršili su moju zabranu koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, počinili su krađu, posakrivali su i stavili među svoje stvari.\
12Zato ne mogu više sinovi Izrćlovi izdržati pred svojim neprijateljima moraju u bijeg pred svojim neprijateljima, jer su pali u prokletstvo. Ja ne ću više biti među vama ako ne uklonite iz svoje sredine zakleto.
13Ustani, posveti narod i objavi: Posvetite se za sutra! Jer tako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Zakleto je u tvojoj sredini, Izrćle! Ti ne ćeš moći izdržati pred svojim neprijateljima dok ne uklonite iz svoje sredine zakleto.
14Zato ćete sutra rano pristupiti po svojim plemenima, i pleme koje označi Gospodin pristupit će po svojim obiteljima, i obitelj koju označi Gospodin pristupit će po svojim domovima, i iz doma koji označi Gospodin pristupit će čovjek za čovjekom.
15Tko se tad nađe s predmetom zakletve, neka se spali sa svime što posjeduje, jer je prekršio zabranu Gospodnju i učinio sramotu u Izrćlu!”
16Kad Jošua sutradan rano dade da pristupe Izrćlci po svojim plemenima, bi označeno Judino pleme.
17Potom dade da pristupe rodovi Judini, i bi označena obitelj Zerahovaca. Nato dade da pristupi obitelj Zerahovaca? čovjek za čovjekom, i bi označen Zabdi.
18Potom dade da pristupi njegov dom? čovjek za čovjekom? i bi označen Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od plemena Judina.
19Tada reče Jošua Akanu: “Moj sine, daj Gospodinu, Bogu Izrćlovu, čast i slavu! Priznaj mi što si učinio; ne krij mi ništa!” \
20Akan odgovori Jošui: “Jest, ja sam sagriješio Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Učinio sam ovo:
21vidio sam među plijenom lijep plašt iz Šineara, dvjesta šekela srebra i zlatan jezik, pedeset šekela težak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u šatoru u zemlji i srebro odozdo.”
22Jošua posla tamo poslanike. Oni otrčaše u šator i doista, bile su stvari zakopane u šatoru i odozdo srebro.
23Uzeše to iz šatora, donesoše Jošui i svim sinovima Izrćlovim i staviše pred Gospodina.
24Tada uze Jošua Akana, sina Zarejeva, i srebro, plašt i zlatni jezik, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov šator, i sve što je posjedovao, i izvedoše ih u nazočnosti svega Izrćla u dolinu Ahor.
25Tamo reče Jošua: “Kako si nas ti strovalio u nesreću, tako će tebe danas strovaliti Gospodin u nesreću.” Tada ga kamenovaše svi Izrćlci i spališe ih, nakon što su bili kamenovani.
26Podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, što se još danas može vidjeti. A Gospodin se vrati od žestine svojega gnjeva. Zato se ono mjesto zove sve do dana današnjega dolina Ahor.