Joshua 7
1 Ali sinovi Izrćlovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od Judina plemena, uze nešto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdžba Gospodnja protiv sinova Izrćlovih. \
2 Posla naime Jošua neke ljude iz Jerihona u Aj kod Betela, istočno od Betela, i zapovjedi im: “Idite gore i uhodite pokrajinu!” Ljudi odoše gore i uhodiše Aj.
3 Kada se vratiše k Jošui, rekoše mu: “Ne treba gore ići sav narod, samo dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muči onamo sav narod, jer je njih samo malo!”
4 Tako ode onamo od naroda jedno tri tisuće ljudi.
5 Ali ih ljudi iz Aja poubijaše jedno trideset i šest, progoniše ih od gradskih vrata do Šebarima i potukoše ih na obronku brijega. Tad klonu srce naroda i posta kao voda.
6 A Jošua razdre svoje haljine, baci se pred kovčegom Gospodnjim ničice na svoje lice sve do večeri, on i starješine Izrćlove, i posuše prah na glavu svoju.
7 Tada se pomoli Jošua: “Ah, Gospodine, Bože moj, zašto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? O, da smo radije ostali s one strane Jordana!
8 Ah, Gospodine, što da kažem kad je Izrćl okrenuo leđa svojim neprijateljima?
9 Kanaanci i svi stanovnici zemlje to će čuti; oni će navaliti na nas i istrijebit će naše ime sa zemlje. Što ćeš onda učiniti od velikoga svojega imena?” \
10 Tada Gospodin odgovori Jošui: “Ustani! Što ležiš na svojemu licu?
11 Izrćl je sagriješio; prekršili su moju zabranu koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, počinili su krađu, posakrivali su i stavili među svoje stvari.\
12 Zato ne mogu više sinovi Izrćlovi izdržati pred svojim neprijateljima moraju u bijeg pred svojim neprijateljima, jer su pali u prokletstvo. Ja ne ću više biti među vama ako ne uklonite iz svoje sredine zakleto.
13 Ustani, posveti narod i objavi: Posvetite se za sutra! Jer tako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Zakleto je u tvojoj sredini, Izrćle! Ti ne ćeš moći izdržati pred svojim neprijateljima dok ne uklonite iz svoje sredine zakleto.
14 Zato ćete sutra rano pristupiti po svojim plemenima, i pleme koje označi Gospodin pristupit će po svojim obiteljima, i obitelj koju označi Gospodin pristupit će po svojim domovima, i iz doma koji označi Gospodin pristupit će čovjek za čovjekom.
15 Tko se tad nađe s predmetom zakletve, neka se spali sa svime što posjeduje, jer je prekršio zabranu Gospodnju i učinio sramotu u Izrćlu!”
16 Kad Jošua sutradan rano dade da pristupe Izrćlci po svojim plemenima, bi označeno Judino pleme.
17 Potom dade da pristupe rodovi Judini, i bi označena obitelj Zerahovaca. Nato dade da pristupi obitelj Zerahovaca? čovjek za čovjekom, i bi označen Zabdi.
18 Potom dade da pristupi njegov dom? čovjek za čovjekom? i bi označen Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od plemena Judina.
19 Tada reče Jošua Akanu: “Moj sine, daj Gospodinu, Bogu Izrćlovu, čast i slavu! Priznaj mi što si učinio; ne krij mi ništa!” \
20 Akan odgovori Jošui: “Jest, ja sam sagriješio Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Učinio sam ovo:
21 vidio sam među plijenom lijep plašt iz Šineara, dvjesta šekela srebra i zlatan jezik, pedeset šekela težak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u šatoru u zemlji i srebro odozdo.”
22 Jošua posla tamo poslanike. Oni otrčaše u šator i doista, bile su stvari zakopane u šatoru i odozdo srebro.
23 Uzeše to iz šatora, donesoše Jošui i svim sinovima Izrćlovim i staviše pred Gospodina.
24 Tada uze Jošua Akana, sina Zarejeva, i srebro, plašt i zlatni jezik, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov šator, i sve što je posjedovao, i izvedoše ih u nazočnosti svega Izrćla u dolinu Ahor.
25 Tamo reče Jošua: “Kako si nas ti strovalio u nesreću, tako će tebe danas strovaliti Gospodin u nesreću.” Tada ga kamenovaše svi Izrćlci i spališe ih, nakon što su bili kamenovani.
26 Podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, što se još danas može vidjeti. A Gospodin se vrati od žestine svojega gnjeva. Zato se ono mjesto zove sve do dana današnjega dolina Ahor.