Joshua 6
1 Jerihon je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izrćlovih; nitko nije mogao izići ni ući.\
2 Tada reče Gospodin Jošui: “Evo, dajem ti u ruke Jerihon, i njegova kralja s ratnicima.
3 Zato obiđite, svi ratnici, oko grada! Jednom obiđite oko grada! Tako čini šest dana!
4 A sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom! A sedmi dan obiđite oko grada sedam puta, i svećenici neka pritom trube u trube!
5 Pa kad zatrube u ovnujski rog, neka tada narod, čim čuje glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada će se zidovi gradski srušiti, a narod neka uđe, svaki upravo ondje gdje stoji!” \
6 Tada pozva Jošua, Nunov sin, svećenike i zapovjedi im: “Dignite kovčeg zavjetni, a sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim!”
7 A narodu zapovjedi: “Obiđite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim!”
8 I kad je Jošua bio izdao tu zapovijed narodu, pođe sedam svećenika, koji su nosili pred Gospodinom sedam truba od rogova, i zatrube u trube, dok je kovčeg Saveza Gospodnjega išao za njima.
9 A ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a ostali narod pođe za kovčegom, dok su se trube jednako razlijegale.
10 Tada Jošua zapovjedi narodu: “Vi ne smijete podići bojnu viku i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ ne smije izići iz vaših usta dok vam ja ne kažem: Vičite! Tada podignite bojnu viku!”
11 Tako pusti da kovčeg Gospodnji obiđe oko grada jedanput. Tada odoše u tabor i ostadoše preko noći u taboru.
12 Drugog jutra Jošua usta rano. Svećenici ponesoše kovčeg Gospodnji.
13 Se- dam svećenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim, koračalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su išli pred njima, a ostali je narod išao za kovčegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale.
14 Tako obiđoše drugi dan jednom oko grada i vratiše se natrag u tabor. Tako učiniše šest dana.
15 A sedmi dan ustaše rano, kad je zora svanula, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta.\
16 Kad svećenici kod sedmoga ophoda zatrubiše u trube, povika Jošua narodu: “Podignite bojnu viku jer Gospodin daje grad u vaše ruke!
17 Ali grad sa svim što je u njemu mora se posvetiti zakletvi za Gospodina. Samo bludnica Rahaba mora ostati na životu sa svima koji su kod nje u kući, jer je sakrila uhode koje smo bili poslali.
18 Ali se zakletoga čuvajte, da ne prisvojite što sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izrćlov navukli zakletvu i svalili ga u nesreću.
19 Sve srebro i zlato, sve mjedeno i željezno posuđe neka se posveti Gospodinu i neka dođe u riznicu Gospodnju!”
20 Tada podiže narod bojnu viku, te zatrubiše u trube. I kad narod začu glas truba i podiže bojnu viku iza glasa, tada se srušiše zidovi, i narod prodre u grad, svaki upravo ondje gdje je stajao. Tako zauzeše grad.
21 Tada oštricom mača izvršiše zakletvu na svemu što se nalazilo u gradu: na muževima i ženama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima.
22 Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Jošua: “Idite u kuću bludnice i izvedite otamo ženu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!”
23 I mladi ljudi, uhode, ođoše i izvedoše Rahabu, njezina oca, majku, braću i svu njezinu svojtu. Sve njezine rođake izvedoše i pustiše ih izvan tabora izrćlskoga.
24 A grad, i sve što je bilo u njemu, spališe ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i željezno posuđe, staviše u riznicu kuće Gospodnje.\
25 A bludnicu Rahabu, s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom, ostavi Jošua na životu, i tako ostade među Izrćlcima do dana današnjega, jer je bila sakrila glasnike koji su, po nalogu Jošuinu, uhodili Jerihon.
26 U to vrijeme izreče Jošua ovo prokletstvo: “Proklet neka je pred Gospodinom čovjek koji se usudi opet sagraditi grad Jerihon! Za cijenu svog prvorođenca neka mu postavi temelj i za cijenu najmlađega svog sina neka mu stavi vrata!”
27 Gospodin je bio s Jošuom, tako da se njegovo ime razglasilo po svoj zemlji.