Joshua 5
1 A kad čuše svi kraljevi Amorejaca s one strane Jordana, na zapadu, i svi kraljevi Kanaanaca na moru da je Gospodin osušio vodu Jordana zbog sinova Izrćlovih, dok ne prijeđoše, klonu im posve srce i izgubiše svu srčanost pred sinovima Izrćlovim.
2 Tada zapovjedi Gospodin Jošui: “Načini kamene noževe i obreži po drugi put sinove Izrćlove!”
3 I načini sebi Jošua kamene noževe i obreza sinove Izrćlove kod humka Aralota.
4 A uzrok zbog kojeg ih obreza Jošua bio je ovaj: Svi ljudi koji su bili izašli iz Egipta, muževi, svi ratnici, bili su nakon izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji.
5 Dok je sav narod što iziđe bio obrezan, ne obreza nikoga od onih što su se nakon izlaska iz Egipta rodili na putu u pustinji
6 jer su četrdeset godina išli sinovi Izrćlovi po pustinji, dok ne pomriješe svi ratnici što iziđoše iz Egipta. Budući da ne poslušaše uputa Gospodnjih, bio im se zakleo Gospodin da im ne će dati da vide zemlju koju je nama htio dati, kako je pod zakletvom bio obećao njihovim ocima, zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
7 Njihove sad sinove, što ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Jošua jer su bili još neobrezani, budući da ih na putu ne obrezaše.
8 Kad je sav narod bio obrezan, ostadoše ondje, u taboru, dok ne ozdraviše.
9 Tada reče Gospodin Jošui: “Danas skidoh s vas egipatsku sramotu.” Zato se to mjesto zove Gilgal do dana današnjega.
10 Dok su sinovi Izrćlovi taborili u Gilgalu, svetkovaše Pashu četrnćstog dana mjeseca navečer na poljani kod Jerihona
11 i jedoše dan poslije Pashe plodove zemlje, beskvasni kruh i prženo žito, upravo taj dan.
12 Sljedećega dana prestade mana, jer sad mogoše jesti plodove zemlje. Kako sinovi Izrćlovi više ne imadoše mane, hranili su se u onoj godini plodovima kanaanske zemlje.
13 Kad se Jošua jednom nađe pred Jerihonom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek koji u ruci drži goli mač. Jošua pristupi i upita ga: “Jesi li naš ili si naših neprijatelja?”
14 On odgovori: “Nisam, nego sam vođa Gospodnje vojske. Upravo dođoh.” A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i upita ga: “Što ima moj Gospodar reći svojemu sluzi?”
15 A vođa Gospodnje vojske reče Jošui: “Izuj svoju obuću s nogu; jer mjesto na kojemu stojiš sveto je.” Jošua to učini. \