1A kad to čuše svi kraljevi koji su prebivali s one strane Jordana na brdima i nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona: Hititi i Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci,
2skupiše se da se složno bore protiv Jošue i Izrćlaca.
3I stanovnici Gibeona čuše kako je Jošua postupao s Jerihonom i Ajem.
4Tada se i oni dadoše na posao, ali prijevarom. Priskrbiše sebi živeža, uzeše stare vreće za svoje magarce i stare, poderane i iskrpane vinske mješine,
5obukoše staru, iskrpanu obuću i iznošene haljine i ponesoše sa sobom na put osušen i razdrobljen kruh.
6Tako odoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i Izrćlcima: “Iz daleke zemlje dođosmo. Sklopite s nama ugovor.”
7Ali Izrćlci izjaviše Hivijcima: “Možda prebivate među nama; kako da onda sklopimo ugovor s vama?” \
8Oni rekoše Jošui: “Mi smo tvoje sluge.” Kad ih Jošua upita: “Tko ste i odakle dolazite?”,
9odgovoriše mu: “Iz zemlje vrlo daleke dođoše tvoje sluge zbog slave Gospodina, Boga tvojega. Jer čusmo glas o njemu: sve što je učinio u Egiptu
10i sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva s one strane Jordana: Sihonu, hešbonskom kralju, i Ogu, bašanskom kralju, u Aštarotu.
11Tada nam rekoše naše starješine i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi živeža na put, idite im ususret i recite im: Mi smo vaše sluge; sklopite s nama ugovor!\
12Ovo je naš kruh. Bio je još vruć kad ga kod kuće uzesmo sa sobom za put, u dan u koji iziđosmo da dođemo k vama. Sad vidite da je osušen i razdrobljen.
13I ovo su vinske mješine. Bile su nove kad ih napunismo. A sad vidite da su poderane. I ovo su naše haljine i naša obuća, od dalekog puta sasvim su izderane.”
14Tada uzeše ljudi nešto njihova živeža, ali ne potražiše odluke Gospodnje.
15Štoviše, Jošua dogovori s njima mir i sklopi s njima ugovor da će ih ostaviti na životu. I zakleše im se knezovi općine.
16Kad tri dana nakon sklapanja ugovora s njima doznaše da su iz blizine i da prebivaju među njima,
17podigoše se sinovi Izrćlovi i treći dan dođoše u njihove gradove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
18A sinovi im Izrćlovi ne učiniše ništa nažao, jer su im se knezovi općine bili zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato je sva općina mrmljala protiv knezova.
19Ali svi knezovi rekoše svoj općini: “Mi smo im se zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato im ne smijemo ništa učiniti.
20Ovako ćemo postupati s njima: Darovat ćemo im život, da ne dođe gnjev na nas zbog zakletve kojom im se zaklesmo.”
21Tako im izjaviše knezovi: “Neka ostanu na životu!” A sjekli su drva i nosili vodu za svu općinu, kako su im bili predložili knezovi.
22Jošua ih dade dozvati i reče im: “Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate među nama?
23Zato sada neka ste prokleti i neka ste do vijeka sluge, neka siječete drva i nosite vodu za kuću Boga mojega!”
24Oni priznaše Jošui i rekoše: “Tvojim slugama bilo je javljeno da je Gospodin, Bog vaš, zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju da vam dade svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo uplašismo za svoj život i tako učinismo.
25A sada smo, eto, u tvojoj ruci. čini s nama kako ti se učini da je dobro i pravo!”
26On tada učini s njima na spomenut način i sačuva kod sinova Izrćlovih da ih ne pobiše.
27Tako im onda odredi Jošua da sijeku drva i nose vodu za općinu i za žrtvenik Gospodnji do današnjega dana, na mjestu koje izabere Gospodin.