Bible

1 I prolazeći, vidje čovjeka slijepa od rođenja. 2 Njegovi ga učenici zapitaše: “Učitelju, tko sagriješi: ovaj ili njegovi roditelji te se rodi slijep?” 3 Isus odgovori: “Ni on ne sagriješi ni njegovi roditelji, nego je to zato da se objave djela Božja na njemu. 4 Meni valja raditi djela onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć, kada nitko ne može raditi. 5 Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.” 6 Kad reče to, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom slijepčeve oči 7 i reče mu: “Idi, operi se u ribnjaku Siloamu”? što znači Poslan.? Ode dakle, opra se i vrati se gledajući. 8 A susjedi i koji su ga prije gledali kao prosjaka rekoše: “Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?” 9 Jedni rekoše: “Jest, on je!” A drugi: “Nije, nego mu je sličan.” A on je govorio: “Ja sam.” 10 Tada ga upitaše: “Kako ti se otvoriše oči?” 11 On odgovori: “Onaj čovjek koji se zove Isus načini blato i pomaza moje oči i reče mi: Idi na ribnjak Siloam i operi se! Otiđoh, oprah se, i vidim.” 12 Upitaše ga dalje: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.” 13 Dovedoše k farizejima onoga koji je prije bio slijep. 14 A bila je subota kad načini Isus blato i otvori mu oči. 15 Opet ga, dakle, upitaše farizeji kako je progledao. A on im reče: “Blato mi stavi na oči i oprah se, i vidim.” 16 Tada rekoše neki od farizeja: “Nije ovaj čovjek od Boga jer ne svetkuje subote.” A drugi rekoše: “Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?” I bio je razdor među njima. 17 Rekoše dakle opet slijepcu: “Što veliš ti za onoga koji ti otvori oči?” On odgovori: “Prorok je.” 18 I ne povjerovaše Židovi za njega da je bio slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao. 19 I zapitaše ih: “Je li ovo vaš sin za koga vi kažete da se je rodio slijep? Kako dakle sad vidi?” 20 Odgovoriše im njegovi roditelji: “Znamo da je ovo naš sin i da se je rodio slijep. 21 A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oči, ne znamo. Pitajte njega! On je odrastao čovjek, neka sam govori za sebe!” 22 To rekoše njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Jer su se već bili Židovi dogovorili da se svakog koji bi ga priznao za Mesiju izopći iz sinagoge. 23 Zato rekoše njegovi roditelji: “On je odrastao čovjek. Pitajte njega!” 24 Tada dozvaše opet čovjeka koji je bio slijep i rekoše mu: “Podaj Bogu slavu! Mi znamo da je onaj čovjek grješnik.” 25 A on im odvrati: “Je li grješnik, ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sad vidim.” 26 Upitaše ga: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?” 27 Odgovori im: “Već sam vam kazao, a niste slušali. Zašto hoćete opet slušati? Ne ćete li i vi postati njegovi učenici?” 28 Tada ga stadoše vrijeđati govoreći: “Ti budi njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici! 29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.” 30 Odvrati im onaj čovjek: “To i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a on otvori moje oči. 31 A znamo da Bog ne sluša grješnikâ, nego ako tko poštuje Boga i vrši njegovu volju, onoga usliši. 32 Otkako je svijeta nije se čulo da je tko otvorio oči rođenom slijepcu. 33 Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.” 34 Odvratiše mu: “U grijesima si se rodio sav, i ti da nas učiš?” I izbaciše ga. 35 čuo je Isus da su ga izbacili, i kad ga nađe, upita ga: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?” 36 On odgovori: “Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega?” 37 Isus mu odvrati: “Vidio si ga; onaj koji govori s tobom, on je.”\ 38 A on reče: “Vjerujem, Gospodine”, i baci se pred njega ničice. 39 Isus nastavi: “Ja dođoh na sud na ovaj svijet da vide koji ne vide, a koji vide da postanu slijepi.” 40 To su čuli neki od farizeja koji su bili s njim, i upitaše ga: “Jesmo li i mi slijepi?” 41 Isus im odgovori: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: Vidimo. Zato vaš grijeh ostaje.