Bible

1 Zaista, zaista kažem vam: Tko ne ulazi na vrata u ovčinjak, nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik. 2 A tko ulazi na vrata, pastir je ovcama. 3 Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih. 4 I kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa.” 6 Tu im usporedbu kaza Isus. Ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 7 Tada im Isus opet reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ja sam vrata k ovcama. 8 Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nisu slušale. 9 Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti. 10 Tat ne dolazi nego da krade, ubija i upropaštava. Ja dođoh da imaju život, i to obilnije da ga imaju. 11 Ja sam dobri pastir. Pastir dobri daje svoj život za ovce. 12 A najamnik i koji nije pastir, kome ovce ne pripadaju, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi. I vuk ih grabi i razgoni. 13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14 Ja sam dobri pastir, i poznajem svoje ovce, i one mene poznaju. 15 Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, tako svoj život polažem za svoje ovce. 16 I druge ovce imam koje nisu iz ovoga ovčinjaka, i njih mi valja dovesti, i čut će moj glas, i bit će jedno stado i jedan pastir. 17 Zato me ljubi Otac, jer ja svoj život polažem da ga opet uzmem. 18 Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem i vlast imam položiti ga, i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijed primio od svojega Oca.” 19 Opet nastade razdor među Židovima zbog tih riječi. 20 Mnogi su od njih govorili: “đavla ima i luduje. Što ga slušate?” 21 Drugi su govorili: “Te riječi nisu riječi opsjednutoga. Zar može đavao slijepima otvarati oči?” 22 A bila je tada u Jeruzalemu svetkovina Posvećenja. I bila je zima. 23 Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu. 24 Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: “Dokle ćeš nas mučiti? Ako si ti Mesija, kaži nam otvoreno!” 25 Isus im odgovori: “Ja vam kazah, i ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za me. 26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27 Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i za mnom idu. 28 I ja im dajem život vječni, i ne će propasti dovijeka, i nitko ih ne će oteti iz moje ruke. 29 Moj Otac koji mi ih dade veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke mojega Oca. 30 Ja i Otac smo jedno.” 31 A Židovi opet uzeše kamenje da ga kamenuju. 32 Isus im odvrati: “Mnoga vam dobra djela pokazah od svog Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?” 33 Židovi mu odvratiše: “Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek, smatraš sebe Bogom.” 34 Isus im odvrati: “Ne stoji li pisano u vašemu zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!? 35 Ako one nazva bogovima na koje dođe Božja riječ, a Pismo se ne može ukinuti, 36 smijete li vi onda, za onoga kojega Otac posveti i posla na svijet, ustvrditi: Huliš na Boga, jer rekoh: Sin sam Božji? 37 Ako ne činim djela svog Oca, ne vjerujte mi! 38 Ako li činim, i ako meni ne ćete vjerovati, vjerujte djelima da spoznate i znate da je Otac u meni i ja u Ocu.” 39 Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im izmakne iz ruku. 40 I ode opet na drugu stranu Jordana, na ono mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ostade ondje. 41 Mnogi dođoše k njemu i rekoše: “Ivan, istina, ne učini nijednoga čuda; ali sve što kaza Ivan za ovoga, bilo je istinito.”\ 42 I mnogi ondje povjerovaše u njega.