Bible

1 A Isus ode na Maslinsku goru. 2 Rano ujutro dođe opet u Hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i poče ih učiti. 3 Tada pismoznanci i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubu, postaviše je na sredinu 4 i rekoše mu: “Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubu. 5 Mojsije nam je zapovjedio u zakonu da takve kamenujemo. A što ti veliš?” 6 Tim pitanjem htjedoše ga iskušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se sagnu i stade pisati prstom po zemlji. 7 Kako su ga neprestano ispitivali, on se uspravi i reče im: “Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen!” 8 I opet se sagnu te nastavi pisati po zemlji. 9 Kad su čuli odgovor, stadoše se povlačiti jedan za drugim, počevši od starijih. I ostade Isus sam sa ženom koja je stajala na sredini. 10 Isus se uspravi i upita: “Ženo, gdje su oni, dakle? Nitko te ne osudi?” 11 Ona odgovori: “Nitko, Gospodine!” Tada reče Isus: “Ni ja te ne ću osuditi. Idi, i odsad više ne griješi!” 12 Isus im dalje reče: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.” 13 Tada mu rekoše farizeji: “Ti sam za sebe svjedočiš. Tvoje svjedočanstvo nije istinito.” 14 Isus im odvrati: “Iako ja svjedočim sam za sebe, istinito je moje svjedočanstvo. Jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem. 15 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. 16 I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego ja i Otac koji me posla. 17 U vašem zakonu stoji pisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. 18 Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i Otac koji me posla svjedoči za mene.” 19 Tada ga upitaše: “Gdje je tvoj Otac?” Isus odgovori: “Vi ne poznajete ni mene ni mojega Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mojega Oca.” 20 Te riječi reče on kod riznice, kad je učio u Hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije bio došao njegov čas. \ 21 Nadalje im on reče: “Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.” 22 Tada rekoše Židovi: “Da se ne kani sam ubiti, jer reče: Kamo ja idem, vi ne možete doći?” 23 On im odvrati: “Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.\ 24 Rekoh vam: Umrijet ćete u svojim grijesima. Jer ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.” 25 Tada ga upitaše: “Tko si ti?” Isus im odgovori: “Ono što vam govorim od početka. 26 Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj koji me posla istinit je i ja ono govorim svijetu što sam čuo od njega.” 27 Oni ne opaziše da im je govorio o Ocu. 28 Isus nastavi: “Kad podignete Sina čovječjega, onda ćete spoznati da ja jesam i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako govorim kako me nauči moj Otac. 29 Onaj koji me posla, sa mnom je. On me ne ostavi sama jer ja svagda činim što je njemu ugodno.” 30 Kad je to govorio, mnogi su povjerovali u njega. 31 Tada Isus reče onim Židovima koji su vjerovali u njega: “Ako vi ustrajete u mom nauku, zaista ćete biti moji učenici. 32 Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi.” 33 Odgovoriše mu: “Mi smo Abrahamova djeca i nikome nismo nikad robovali. Kako ti veliš: Bit ćete slobodni?” 34 Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Tko čini grijeh, rob je grijehu. 35 Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. 37 Znam da ste Abrahamova djeca. Ali gledate da me ubijete, jer vas se moja riječ ne prima. 38 Ja govorim što sam vidio u svojega Oca; i vi činite što ste čuli od svojega oca.” \ 39 Odvratiše mu: “Otac je naš Abraham.” Isus im reče: “Ako ste Abrahamova djeca, onda činite i Abrahamova djela! 40 Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu što sam je čuo od Boga. Tako Abraham nije činio. 41 Vi činite djela svojega oca.” Tada mu rekoše: “Mi nismo rođeni iz preljuba; imamo jednoga oca, Boga.”\ 42 Isus im odvrati: “Kad bi Bog bio vaš otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.\ 43 Zašto ne razumijete moga govora? Jer ne možete moje riječi slušati. 44 Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori. Jer je lažac i otac laži. 45 Zato što ja istinu govorim, ne vjerujete mi. 46 Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? 47 Tko je od Boga, Božje riječi sluša. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.” 48 Tada mu odvratiše Židovi: “Ne velimo li mi pravo da si Samarijanac i da imaš đavla?” 49 Isus odvrati: “Ja neman đavla, nego po\u001atujem svojega Oca, a vi mene prezirete. 50 A ja ne tražim svoje; ima onaj koji traži i sudi.\ 51 Zaista, zaista kažem vam: Ako tko bude držao moju riječ, ne će vidjeti smrti dovijeka.” 52 Tada mu rekoše Židovi: “Sad znamo da imaš đavla. Abraham umre, i proroci, a ti kažeš: Ako tko bude držao moju riječ, ne će okusiti smrt dovijeka. 53 Jesi li veći od našega oca Abrahama koji umre? I proroci pomriješe. Za koga ti sebe smatraš?” 54 Isus odvrati: “Ako se ja sam slavim, slava je moja ništavna. Otac je moj koji me slavi, za kojega vi kažete da je vaš Bog. 55 Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem da ga ne znam, bit ću kao i vi, lažac. Ali ga znam i njegovu riječ držim.\ 56 Abraham, vaš otac, kliktao je na pomisao da bi vidio moj dan. Vidio je i obradovao se je.” 57 Tada mu rekoše Židovi: “Još ti nema pedeset godina, i zar da si Abrahama vidio?” 58 Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Prije nego je postojao Abraham, ja jesam.” 59 Tada uzeše kamenje da bace na nj. A Isus se sakri i izađe iz Hrama.