Bible

1 Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom. 3 Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću. 4 Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče: 5 ”Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?” 6 A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano. 7 Isus odvrati: “Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa! 8 Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.” 9 Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih. 10 A svećenički glavari naumiše ubiti i Lazara. 11 Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa. 12 Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. čuli su da Isus dolazi u Jeruzalem. 13 Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izrćlov!” 14 Isus nađe magare i sjede na nj, kao što je pisano: 15 ”Ne boj se, kćeri sionska! Evo, tvoj kralj dolazi, sjedi na magarčetu.” 16 To njegovi učenici tada ne razumješe. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše. 17 Svjedočio je dakle narod koji je bio s njim kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. 18 Zato mu mnoštvo izađe ususret. Bili su naime čuli da je učinio to čudo. 19 A farizeji rekoše jedan drugome: “Vidite da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!” 20 Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci. 21 Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” 22 Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu. 23 Isus im reče: “Dođe čas da se proslavi Sin čovječji. 24 Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi. 25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.\ 26 Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac. 27 Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas. 28 Oče, proslavi svoje ime!” Tada dođe glas s neba: “I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.” 29 Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: “Anđeo mu je govorio.” 30 A Isus reče: “Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas. 31 Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta. 32 A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.” 33 ? Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti.? 34 Narod mu odgovori: “Mi smo čuli iz zakona da Mesija ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći da si Sin čovječji?” 35 Isus im odvrati: “Samo je još malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne obuzme! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!” To reče Isus, i ode te se sakri od njih. 37 Premda je tolika čudesa učinio pred njima, nisu vjerovali u njega. 38 Tako se ispunila riječ proroka Izaije: “Gospodine, tko je povjerovao onome što smo čuli i naviještali? Komu se otkrila Gospodnja ruka?” 39 Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija: 40 ”Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce da ne vide očima i ne razumiju srcem pa da se ne obrate i da ih ne iscijelim” 41 Tako reče Izaija, jer je vidio njegovu slavu i govorio o njemu. 42 Ipak i mnogi od glavara povjerovaše u njega. Ali ga nisu javno priznavali zbog farizejâ, da ne budu isključeni iz sinagoge. 43 Više im je vrijedila slava kod ljudi, negoli slava kod Boga. 44 Isus povika jakim glasom: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla. 45 I tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46 Ja dođoh na svijet kao svjetlo, da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. 47 Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu ne ću suditi. Jer ne dođoh svijet suditi, nego spasiti. 48 Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već svoga suca: Riječ koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed što da kažem i što da govorim. 50 I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim kako mi reče Otac.”