Bible

1 Bilo je pred blagdan Vazma. Isus je znao kako mu je došao čas da pođe s ovoga svijeta k Ocu. Tada on, koji je ljubio svoje što su bili na svijetu, zasvjedoči svoju ljubav do kraja. 2 Bilo je za večerom. Već je bio đavao stavio namjeru u srce Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, da ga izda. 3 Znajući da mu je Otac sve dao u ruke, i da je od Boga izišao i da k Bogu ide, Isus 4 ustade od večere, skide svoju gornju haljinu, uze ručnik i njim se opasa. 5 Tada uli vodu u umivaonik i poče prati noge učenicima i otirati ručnikom kojim je bio opasan. 6 Tako dođe k Šimunu Petru. On mu reče: “Gospodine, zar ti da mi pereš noge?” 7 Isus mu odgovori: “Što ja činim, ti ne znaš sada, ali ćeš poslije razumjeti.” 8 Petar mu odvrati: “Nikad mi ti ne ćeš oprati noge!” Isus mu odgovori: “Ako te ne operem, ne ćeš imati dijela sa mnom.” 9 Reče mu Šimun Petar: “Onda, Gospodine, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu.” 10 Isus mu reče: “Tko je opran, ne treba nego samo noge oprati, onda je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.” 11 Budući da je znao za svog izdajnika, reče: “Niste svi čisti.” 12 A kad im je oprao noge, uzeo svoju gornju haljinu i opet sjeo za stol, reče im: “Znate li što vam ja učinih? 13 Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite jer to jesam. 14 Kad dakle ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi trebate jedan drugome noge prati. 15 Jer vam dadoh primjer da i vi tako činite kao što ja učinih vama. 16 Zaista, zaista kažem vam: Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. 17 Kad to znate, bit ćete blaženi, ako to činite. 18 Ne kažem za sve vas. Ja znam koje izabrah. Ali se Pismo treba ispuniti: Koji sa mnom jede kruh, podiže svoju petu na me. 19 Već vam sada kažem; prije nego se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete da ja jesam.\ 20 Zaista, zaista kažem vam: Tko primi onoga koga ja pošaljem, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji mene posla.” \ 21 Poslije tih riječi bi Isus potresen u duhu i posvjedoči: “Zaista, zaista kažem vam: Jedan između vas će me izdati.” 22 Tada su učenici pogledali jedan drugoga, jer nisu znali za koga govori. 23 A jedan od njegovih učenika, kojega je Isus ljubio, ležao je uz Isusa. 24 Njemu dade znak Šimun Petar neka upita za koga to govori. 25 A on, naslonjen na Isusove grudi, upita: “Gospodine, tko je to?” 26 Isus odgovori: “Onaj je kome ja umočim zalogaj i pružim.” I umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iškariotskoga. 27 I po zalogaju uđe u njega sotona. Isus mu još reče: “Što činiš, čini brzo!” 28 Nitko od onih što su sjedili za stolom nije razumio zašto mu to reče. 29 Neki su mislili? budući da je u Jude bila kesa? da mu Isus reče: “Kupi što nam treba za blagdan” ili da dade što siromasima. 30 Kad je on uzeo zalogaj, odmah izađe. Bila je noć. 31 Kad je on izašao, reče Isus: “Sad je proslavljen Sin čovječji, i Bog je proslavljen u njemu. 32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti. 33 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me; ali kako već rekoh Židovima: Kamo ja idem vi ne možete doći? to isto govorim sada i vama. \ 34 Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge! 35 Po tom će svi spoznati da ste moji učenici, ako ljubite jedni druge.” 36 Tada ga upita Šimun Petar: “Gospodine, kamo ideš?” Isus mu odgovori: “Kamo ja idem ne možeš me sada slijediti, ali ćeš me poslije slijediti.” 37 Petar mu odvrati: “Gospodine, zašto te ne mogu sada slijediti? Život ću svoj položiti za te.” 38 Isus mu odvrati: “Život li ćeš svoj položiti za me? Zaista, zaista kažem ti: Još prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti.