Job 36
1 Elihu nastavi ovako:
2 Pričekaj me još malo, onda ću ti pokazati što se još da reći za Božju stvar!
3 Počet ću izdaleka sa svojom mudrošću, da pribavim pravo svome Stvoritelju.
4 Jer moje riječi doista nisu prijevara, stojim pred tobom kao čovjek s jasnom spoznajom.
5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuđuje, silan je snagom razuma.
6 Život zlikovcu ne zaštićuje, potlačenima pribavlja njihovo pravo,
7 od pravednika ne odvraća svojih očiju; on daje da sjede zauvijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko. \
8 Ako li leže u okovima, svezani konopcima nevolje,
9 tada im napominje njihova djela, njihove grijehe: da su se podizali oholo.
10 Tada im otvara uho da se pouče, i opominje ih da se vrate od zloće.
11 Poslušaju li dragovoljno, onda provode svoje dane u sreći, svoje godine u radosti.
12 Ako li ne poslušaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako.
13 Koji su licemjerna srca ostaju u prkosu, ne mole za pomoć kad ih okuje.
14 U cvatu mladosti umire njihova duša, u svježoj mladosti njihov život.
15 Nevoljnika izbavlja njegovom nevoljom i otvara mu uho šutnjom.
16 Vabi i tebe iz čeljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na stol koji teče od pretiline.
17 Ali si ti pun opakoga suda, tako se prebacuju pravica i sud:
18 jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!
19 Može li te iz tjeskobe izbaviti tvoja vika i sav napor snage?
20 Ne uzdiši za noću, jer se umjesto nje dižu prijatelji!
21 Pripazi! Ne okreći se nepravdi, da zavoliš nju više nego nevolju!
22 Eto: Bog je uzvišen u svojoj moći! Gdje je učitelj kao on?
23 Tko mu određuje put njegov? Tko bi mu smio reći: nisi činio pravo!
24 Spomeni se da veličaš njegova djela, što ih ljudi slave u pjesmi!
25 Diveći se, gleda na njih sav svijet, makar ih čovjek gledao samo izdaleka.
26 Eto: Bog je veći nego što mi shvaćamo, ne može se istražiti broj njegovih godina.
27 On vuče gore vodene kapljice, pušta da iz magle dažd rominja,
28 što iz oblakâ žubori i izlijeva se na ljudsko mnoštvo.
29 Tko može razumjeti prostor oblaka i grmljavinu iz njegova šatora?
30 Eto: on prostire oko sebe svoju svjetlost i otkriva morske dubine,
31 jer on time sudi narodima, daje hranu u izobilju.
32 Oko obje ruke obavija munju i zapovijeda gdje da se upali.
33 Njegova grmljavina oglašava kad plane njegov gnjev zbog zloće.