1Elihu opet progovori:
2Smatraš li pravednim da sâm možeš govoriti: “Pravedan sam pred Bogom?”
3Da govoriš: Što mi to koristi? Što mi to više koristi od grijeha?
4Ja ću na to odgovoriti tebi i preko tebe tvojim prijateljima.
5Pogledaj nebo i vidi! Pogledaj oblake, kako su visoko nad tobom!
6Ako griješiš, što mu time činiš? Ako je još toliko tvojih opačina, što ćeš mu time nauditi?
7Ako si pravedan, što mu možeš time dati? Što time prima iz tvoje ruke?
8Ali tvojemu bližnjemu naudi tvoja opačina; čovjeku bližnjemu dobro dođe tvoja krepost. \
9Jadikuje se nad velikim tlačenjem i viče se na nasilje velikih.
10Ali se ne kaže: Gdje je Bog, naš Stvoritelj, koji nam daruje hvalospjeve u noći,
11koji nas je učinio mudrijim od zemaljskih životinja, razumnijim od nebeskih ptica.
12Oni viču? ali ih on ne sluša? zbog obijesti zlih ljudi.
13Doista, Bog ne usliši laži i Svemogući ne pogleda na nju.
14A kamoli kad kažeš da ga nisi vidio: u njega je sud, samo ga pričekaj!
15A sada, kad njegov gnjev ne kazni i još ne pazi na grijeh,
16Job otvara usta naprazno i mnogo govori nerazborito.