Job 34
1 Elihu opet progovori:
2 ”čujte, mudri, moje riječi! Vi razumni, poslušajte me!
3 Jer uho istražuje riječi kao što grlo kuša jelo.
4 Što je pravo istražit ćemo, što je dobro izvidjet ćemo za se.
5 Job je ustvrdio: Pravedan sam! Ipak mi je Bog oduzeo moju pravednost.
6 Ja sam kao lažac protiv svoje pravice; bez krivnje pogodi me smrtno strijela. \
7 Gdje je još čovjek kao Job, koji pije psovku kao vodu?!
8 Koji se pridružio zlikovcima i općio s bezbožnim ljudima?!
9 Ipak tvrdi: Ništa ne koristi čovjeku da živi s Bogom u prijateljstvu!
10 Zato me poslušajte, ljudi razumni! Daleko neka je od Boga da on čini opačine, daleko od Svemogućega da on radi nepravedno!
11 On samo vraća čovjeku po njegovu djelu i pušta da ga snađe po njegovu životu.
12 Doista, Bog ne radi nepravedno, Svemogući ne izvrće pravde.
13 Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljio cijeli svijet?
14 Kad bi samo mislio na samoga sebe, kad bi uzeo svoj duh i svoj dah:
15 preminulo bi najednom svako tijelo, čovjek bi se opet vratio u prah.
16 Ako si razuman, pripazi na ovo, poslušaj glas mojih riječi:
17 Može li biti vladar onaj koji mrzi pravdu? Ili: hoćeš li okriviti Pravednoga, Jakoga,
18 koji rekne knezu: nedostojniče, a velikašu: zlikovče?
19 On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bogate siromasima; jer su svi oni djelo njegovih ruku. \
20 Umiru za tren i usred noći; udari bogate: nestane ih; obori jakoga, a da ni ne makne rukom. \
21 Oči njegove počivaju na putu svakoga; gleda sve njegove korake. \
22 Nema tmine, nema mraka gdje bi se sakrili zlikovci.
23 On ne određuje rok čovjeku kada se javi Bogu na sudu.
24 On satire jake bez preslušanja, postavlja druge na njihovo mjesto.
25 On već zna njihova djela, zato ih obori preko noći; tamo leže satrveni. \
26 Kao zločince kazni ih na mjestu gdje svi vide,
27 jer su odstupili od njega, nisu pazili na putove njegove,
28 pustili su da do njega dopre vika siromaha. A on čuje pomaganje nevoljnika.
29 I kad se on primiri, tko ga smije osuditi? I kad sakrije lice, tko će ga tada vidjeti? Ali on bdije nad narodima i nad svakim čovjekom,
30 da ne vladaju bezbožnici koji su zamke za narod.
31 Pa smije li jedan kazati Bogu: Ja moram to podnositi, a ne činim ništa zlo!
32 Što ne vidim, to mi pokaži! Ako sam činio nepravdu, ne ću je opet činiti.
33 Mora li on po tvojemu mišljenju plaćati zato jer se ti nećkaš? Ti se moraš odlučiti, ne ja! Govori što znaš!
34 Ljudi razumni i svaki mudar koji me sluša čovjek kazat će mi:
35 Job govori nerazumno, riječi su njegove nerazborite.
36 Zato neka se iskuša Job do kraja zbog svojih bezbožnih prigovora!
37 Jer dodaje na svoju krivnju još bunu, psuje u našoj sredini, na sva usta govori protiv Boga.”