Job 33
1 čuj dakle, Jobe, moj govor! Svima mojim riječima posudi svoje uho!
2 Evo, već otvorih svoja usta; moj jezik neka govori krepko! \
3 Moje riječi proizlaze iz iskrena srca; usne moje govore čistu istinu. \
4 Duh me je Božji stvorio; dah me je Svemogućega oživio. \
5 Ako možeš, opovrgni me! Pripravi se! Stani mi nasuprot!
6 Eto, pred Bogom vrijedim toliko koliko ti; i ja sam od gline napravljen. \
7 Eto, preda mnom te ne treba strašiti tjeskoba! Ne će te tištiti od mene neki pritisak!
8 A sada ti veliš preda mnom? posve sam jasno čuo te riječi:
9 čist sam, bez pogrješke, pravedan sam i bez krivnje.
10 On (Bog) traži samo izlike protiv mene, vidi u meni svojega neprijatelja.
11 Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze.”
12 Ovdje nemaš pravo! Pa ti odgovaram; jer je Bog više negoli čovjek! \
13 Kako se možeš prepirati s njim: “Ne odgovara on čovjeku na svaku riječ!”
14 Na jedan način govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to. \
15 U snu, u noćnoj prikazi, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji i
16 tada otvara uho ljudima i straši ih opomenom,
17 da odvrati čovjeka od njegova djela, da ga očuva od oholosti.
18 Tako čuva njegovu dušu od podzemnoga svijeta, njegov život od smrti strijelom.
19 Na njegovoj ga postelji opominje bolima, boj jednako bjesni u njegovim udovima.
20 Njegovo stanje ogadi mu kruh i njegovoj duši jelo najmilije.
21 Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se više; vide se kosti njegove koje se prije nisu vidjele. \
22 Duša se njegova približava grobu, njegov život carstvu mrtvih.
23 Onda stane pred njega glasnik Božji, posrednik, jedan od tisuća, da opomene čovjeka na njegovu dužnost,
24 tada mu se Bog smiluje. Rekne: izbavi ga! Ne treba silaziti u grob, dobio sam već otkup.
25 Tada zasja njegovo tijelo više nego u mladosti; tada se on vrati u dane mladenačke snage. \
26 Vapi k Bogu i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda njegovo lice; tako on vrati čovjeku njegovo pravo. \
27 Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagriješio i nepravdu činio, ali mi Bog nije uzvratio.
28 On je izbavio moju dušu da ne ode u grob; život se moj veseli svjetlosti. \
29 Eto, sve to čini Bog dvaput, triput čovjeku,
30 da otrgne njegovu dušu od groba, da mu svijetli svjetlost živih.
31 Jobe, pazi! Slušaj me! Šuti da ja govorim!
32 Ali ako imaš dokaza, iznesi mi ih! Govori! Rado ću ti dati za pravo.
33 Ako li nemaš, slušaj ti mene! Šuti! Naučit ću te mudrosti.