Job 32
1 Ona tri čovjeka prestaše odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u njihovim očima.
2 Ali se tada raspali gnjev Elihua, Barakeelova sina, od Buza iz roda Ramova. Raspali se njegov gnjev na Joba, jer se prema Bogu smatrao pravednim.
3 I na tri njegova prijatelja raspali se njegov gnjev, jer ne nađoše više odgovora, a Joba su ipak okrivljavali.
4 Elihu je bio čekao sa svojim govorom Jobu, jer su oni po godinama bili stariji od njega.
5 A kad Elihu vidje da ona tri čovjeka ne znaju više ništa odgovoriti, tad ga spopade gnjev.
6 I Elihu, Barakeelov sin, iz Buza, progovori: “Doduše, ja sam još mlad godinama, a vi ste vremešni; zato sam bio bojažljiv i klonio sam se da vam pokažem svoje znanje. \
7 Mislio sam: Neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost!
8 Ali samo duh koji je u čovjeku, samo dah Svemogućega, urazumljuje ga.
9 Vremešni nisu uvijek mudri; ne znaju što je pravo jedino starci! \
10 Zato velim: poslušajte me! I ja hoću pokazati svoje znanje.
11 Eto, čekao sam da vi sve izgovorite, slušao sam vašu mudrost dok ste nalazili prave riječi.
12 Slijedio sam vas pažljivo; ali eto, nitko ne uvjeri Joba, nijedan od vas ne opovrgnu njegovu riječ! \
13 Ne govorite: naiđosmo na mudrost u njega! Samo Bog, a ne čovjek, može ga oboriti!
14 Protiv mene nije upravio riječi; ja ga ne bih dočekao vašim govorima. \
15 Oni su pobijeđeni; ne mogu više ništa navesti; nestalo im je riječi. \
16 Hoću li još čekati kad eto više ne govore, kad stoje i ništa više ne odgovaraju?!
17 Pa ću sad i ja odvratiti za se, i ja ću pokazati svoje znanje!
18 Jer sam pun misli; u mojoj unutrašnjosti tjera me duh. \
19 Eto, unutrašnjost je moja kao mlado vino koje se drži zatvoreno; hoće se raspuknuti kao nov mijeh! \
20 Tako moram govoriti da mi odlane; moram otvoriti svoje usne da odgovorim. \
21 Ni za koga se ne zauzimam; ne govorim da se ikome svidim \
22 jer ne znam laskati. Inače bi me brzo smaknuo moj Stvoritelj.