Job 28
1 Jest, zna se točno gdje se nalazi srebro, i mjesto gdje se ispija zlato.
2 Iz zemlje se vadi željezo, i ruda se topi za mjed.
3 Tami se čini kraj, istražuje čovjek do posljednjega kutića kamenja noćnu tamu; \
4 Kopa rov daleko od živih, visi bez potpore za nogu i lebdi onamo dolje, daleko od ljudi.
5 Zemlja iz koje niče žito, duboko se raskopa kao ognjem.
6 Safir počiva u njezinu kamenju i ondje se nađe zlatni orah.
7 Ni orao ne zna ulaza tamo, niti ga pronađe jastrebovo oko.
8 Gorske zvijeri tamo ne uđu, niti lav tamo stupi.
9 Ali čovjek stavlja ruku na to kamenje, korijenje bregova podruje.
10 U stijene zabuši rovove, i svašta mu dragocjeno vidi oko.
11 Nanjuši izvore rijeka. Što je skriveno, iznosi na svjetlo.
12 Ali mudrost, gdje se ona nalazi? Razboritost, gdje je njoj kuća?
13 čovjek ne zna puta k njoj, ona ne boravi u zemlji živih.
14 Dubina govori: nije ona u meni; more govori: kod mene ona ne boravi. \
15 Dragocjeno zlato ne može se dati za nju, niti joj se srebrom može izmjeriti kupovna cijena.
16 Ne mjeri se ofirskim zlatom, ni dragocjenim oniksom i safirom.
17 Ne može se s njom izjednačiti ni zlato ni staklo, niti se može zamijeniti za nakit.
18 Koralji, kristali, neka se o njima šuti; vrijednost je mudrosti viša od bisera. \
19 Ne dobije se za topaze iz Kuša, niti se mjeri suhim zlatom.
20 Mudrost, dakle, odakle dolazi? Gdje je mjesto razboritosti?
21 Sakrivena je pogledu svih bića, i pticama je nebeskim zaklonjena.
22 Podzemni svijet govori i carstvo mrtvih: čusmo kako se o njoj govori.
23 Samo je Bog onaj koji zna put k njoj; on jedini zna gdje se ona nalazi, \
24 jer do granice svijeta dopire njegov pogled; što je god pod nebom, on vidi. \
25 Kada je vjetru odredio težinu i mjerom ograničio vodu,
26 kad je daždu postavio vrijeme i put gromovnoj munji:
27 tada ju je vidio i oglasio, uredio je i pretražio.
28 čovjeku je rekao: Boga se bojati je mudrost, i zla se kloniti razboritost.