Job 16
1 Nato odvrati Job:
2 Slušao sam dosta takvih riječi; svi ste vi kukavni tješioci. \
3 Jesu li pri kraju puste riječi? Što te tjera da mi tako odvraćaš?
4 I ja bih mogao govoriti kao vi; kad biste samo bili na mojemu mjestu, lijepe bih vam držao govore, žaleći vas, mahao bih glavom na vas. \
5 Hranio bih vas svojim ustima, govor bih svoj začinjao utješnim kretnjama.
6 Ali ako govorim, ne će biti manja moja bol; ako li prestanem, hoće li otići od mene? \
7 Zaista, muka me je moja posve umorila; moj rod sasvim si uništio. \
8 Mene si prihvatio; protiv mene svjedoče klevetnici; bacaju mi tužbu u oči. \
9 Njihov me gnjev trga na komade; napadaju me, škripe zubima na me; moji neprijatelji sijevaju očima na me. \
10 Razvaljuju na me usta, sramotno me udaraju po obrazima, skupljaju se svi zajedno protiv mene.
11 Bog me predao zlikovcima, bacio me u ruke bezbožnicima.
12 Mirno sam živio; tada me uznemiri, uhvati me straga i smrska me, stavi me sebi za biljeg. \
13 Oko mene lete njegove strijele, nemilice mi probada bubrege, prolijeva na zemlju moju žuč.
14 Razdire me rana do rane, trči protiv mene kao ratni junak.
15 Nosim žalobnu haljinu na golom tijelu, ponos sam prignuo do praha.
16 Od plača mi je pocrvenjelo lice, oko mojih trepavica leži smrtna sjena.
17 A nema nepravde na mojim rukama, i molitva je moja bila uvijek čista.
18 O, zemljo, ne pokrivaj moje krvi, neka ne bude nikada kraja mojoj tužbi!
19 Ali je još u nebu svjedok za me; u visinama još živi moj odvjetnik. \
20 Moje su mi boli zagovornice; moje oči u suzama gledaju u Boga. \
21 On pribavlja smrtniku pravo protiv Boga, čovjeku protiv njegova bližnjega.
22 Jer meni još ostaje samo malo godina, onda mi je na put s kojega nema povratka.