Job 15
1 Tada odvrati Elifaz iz Temana:
2 Smije li mudar čovjek odvratiti tako prazno? Smije li se nadimati neozbiljnom riječi?
3 Prepiranje riječima ne vodi dalje i ne pomaže ništa.
4 Pa i strah Božji ti razbijaš i ukidaš štovanje Boga.
5 Jer tvoja krivnja uči tvoja usta, izabireš govor lukavaca.
6 Grješnikom te čine tvoja usta, ne ja; tvoje usne govore protiv tebe. \
7 Jesi li se ti kao prvi čovjek rodio i jesi li prije svih humova sazdan?
8 Jesi li u vijeću Božjem slušao, i jesi li ti jedini pokupio mudrost?
9 Što ti znaš, a da mi ne bismo znali, i što ti poznaješ, a da bi nama bilo sakriveno?
10 Među nama ima sijedih i starih ljudi, starijih od tvojega oca.
11 Jesu li ti premalene Božje utjehe, blaga riječ k tebi upravljena?
12 Što te razdire tvoje srce, i što tako mrko gledaju tvoje oči?
13 Zašto okrećeš protiv Boga svoj duh i tvoja usta govore takve riječi!
14 Što je čovjek da bi mogao biti čist, i što rođeni od žene da bi bio pravedan?
15 Eto, on se ne uzda u svoje svece, pa ni nebesa mu nisu čista.
16 A kamoli čovjek, sasvim pokvaren, koji pije grijeh kao vodu.
17 Ja ću ti kazati, poslušaj me samo; pripovjedit ću ti što sam vidio. \
18 Što mudraci kazaše i ne zatajiše što primiše od svojih otaca,
19 kojima je samima bila dana zemlja, i u njihovoj sredini nije sjedio tuđin.
20 Zlikovac se muči sve dane, i nasilniku je malo godina određeno.
21 Strah mu zuji u ušima, usred sreće napada ga mač.
22 Ne nada se da će umaknuti noću, kaznenom je sudu dosuđen.
23 Tumara za kruhom, ali gdje da ga nađe? Zna da mu se približava dan propasti.
24 Tjeskoba i nevolja straše ga, navaljuju na nj kao kralj spreman za boj.
25 Jer je protiv Boga digao ruku i Svemogućemu se opro.
26 Trčao je protiv njega tvrdoglavo sa svojim debelim zgrbljenim štitom.
27 Jer je pokrio svoje lice pretilinom i salo nagomilao na svoje bokove.
28 Uzeo je raskopane gradove za stanovanje i zapuštene kuće koje su bile određene za propast.
29 Ne će biti bogat, i ne će se podići njegov imutak; on više ne će uhvatiti korijena u zemlji. \
30 Noći ne će umaknuti, žega će osušiti njegove grane, u buri će otpasti njegov cvat.
31 Prevareni neka se ne uzda u ništavnost, jer taština je što on napokon dobije.
32 Još će prije vremena uvenuti, granje se njegovo ne će opet zelenjeti.
33 Otrgat će se kao s loze njegov nezreo grozd, i pupovi će se njegovi kao s masline pobacati.
34 Jer je neplodan rod bezbožnika, i oganj će popaliti kuće nepravde.
35 Začinju nevolju, rađaju muku, i njihovo krilo donosi na svijet samo prijevaru.