1Nato odvrati Job:
2Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!
3Ali i ja imam razum kao i vi, i nisam sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari? \
4Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga? a on usliši samo njih? na podsmijeh sam ja, pravedan, čist!
5”Nesreći prezir!”, misli sretni, “prezir onima kojima se koleba noga!”
6A sigurni su razbojnički šatori; tko ljuti Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom. \
7Upitaj stoku, naučit će te, ili ptice nebeske, kazat će ti.
8Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:
9Tko ne spozna iz svega toga da je ruka Gospodnja to stvorila,
10kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga čovječjega tijela?
11Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?
12U staraca je mudrost, dug je život razboritost.
13U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.
14Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvori, tomu se više ne otvori. \
15On zaustavi vode i nastane suša; pusti ih, razore zemlju. \
16U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.
17čini da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima.
18Pojas kraljevima razrješuje, i opasuje njihova bedra.
19čini da i svećenici idu bosonogi, i što je bilo kao vječno, obara.
20Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost.
21Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.
22Otkriva dubine iz tmine, i smrtne sjene izvodi na svjetlo.
23Narode učini velikima i pusti ih da prođu; raširi narode i odvede ih otamo. \
24Oduzima uviđavnost zemaljskim glavarima; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta. \
25Pipaju u tmini bez svjetla, čini da tumaraju kao pijani.