Job 11
1 Nato odvrati Sofar iz Naama:
2 Zar da ove mnoge riječi ostanu bez odgovora? Ili će govorljiv čovjek ostati pravedan?
3 Hoće li tvoje puste riječi ušutkati ljude? Zar te ne će nitko posramiti?
4 Jer si sam rekao: “čist je moj nauk, i čist sam u tvojim očima!”
5 Ali kad bi samo Bog progovorio i svoja usta otvorio protiv tebe,
6 da ti pokaže tajne mudrosti i mnogostruke svoje naume, uvidio bi da te Bog kažnjava manje nego što zaslužuje tvoja krivnja.
7 Možeš li Božje tajne dokučiti ili doprijeti do granice Svemogućega?
8 Ona je iznad neba visoka, pa što ćeš početi? Ispod pakla je duboka, pa što ćeš spoznati?
9 Duža je od zemlje, šira je od mora.
10 Da prevrati ili zatvori, ili sabere: tko će mu braniti?
11 Jer poznaje ljude pune zloće, vidi grijeh, a da i ne pazi.
12 Tada će bezuman čovjek doći do razboritosti, i divlje će se magare pretvoriti u čovjeka.
13 Da ti pripraviš svoje srce i podigneš svoje ruke k Bogu,
14 da ukloniš krivnju iz svoje ruke i ne podnosiš grijeha u svojoj kući,
15 tada bi podigao svoje lice, bio bi čvrst i ne bi se bojao
16 zaboravio bi muku i na nju bi pomišljao kao na vodu što proteče.
17 Tada bi sjao tvoj život jasnije nego podne, a tama bi bila kao osvit zore.
18 Tada bi se uzidao, jer ima nade, zakopao bi se i mirno bi spavao.
19 Odmarao bi se, i nitko te ne bi plašio, i mnogi bi se molili.
20 A oči će se grješnicima ugasiti, ne će im biti utočišta. Nada će im biti: dušu izdahnuti.