Job 13
1 Eto, sve je to vidjelo moje oko i moje je uho razumjelo.
2 Koliko vi znate, znam i ja; nisam manje vrijedan od vas. \
3 Ipak moram govoriti sa Svemogućim, rado bih se branio pred Bogom.
4 A vi ste pravi kovači laži, vi ste svi uzaludni liječnici.
5 O, da biste barem šutjeli! To bi za vas još bilo kao mudrost.
6 čujte ipak moje opravdanje i poslušajte odgovor mojih usta!
7 Hoćete li za Boga govoriti laži, ili iznijeti za njega prijevaru?
8 Hoćete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga?
9 Hoće li se dobro završiti kad vas on presluša? Mislite li ga prevariti kao što se varaju ljudi?
10 Strogo će vas kazniti ako budete potajno gledali tko je.
11 Ne će li vas njegovo veličanstvo uplašiti, ne će li vas spopasti strah?
12 Vaši su govori pisani na pepelu, iz vaših studenaca vadi se samo blato.
13 Budite tihi i pustite me u miru; ja ću govoriti pa došlo na me što mu drago! \
14 Zašto bih kidao svoje meso svojim zubima i svoju dušu stavljao na svoje ruke?
15 Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u nj; samo ću mu dokazati svoje putove oči u oči. \
16 To bi mi već bila pobjeda, jer mu bezbožnik ne dolazi pred oči.
17 Poslušajte dobro moju riječ, moj dokaz neka prodre u vaše uši!
18 Eto, spreman sam za parnicu, znam da ću biti u pravu.
19 Tko će se parničiti sa mnom, da umuknem i umrem?!
20 Samo dvoje nemoj mi učiniti, inače bih se morao sakriti pred tvojim licem!
21 Ukloni svoju ruku od mene, i neka me tvoj strah ne plaši!
22 Tada me zovi preda se, i ja ću ti odgovarati; ili ja da se tužim, a ti da mi odgovaraš. \
23 Koliko je mojih prijestupa i grijeha? Pokaži mi moju krivnju i grijeh!
24 Zašto sakrivaš svoje lice i vidiš u meni neprijatelja?
25 Zar uvenuli list hoćeš skršiti i zar ćeš izgorjeti suhu slamku?
26 Pišeš mi gorčine i računaš mi grijehe moje mladosti.
27 Stavljaš moje noge u klade, paziš na sve moje staze, ograde stavljaš mojim koracima.
28 A on se raspada kao trulež, kao haljina koju žderu moljci.