Jeremiah 9
1 O, kad bih samo imao u pustari prebivalište! Ostavio bih svoj narod i otišao od njega. Jer su oni svi preljubnici, četa varalica.
2 ”Zapinju svoje jezike kao luk. Lažju, a ne istinom su moćni u zemlji. Koračaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju”, veli Gospodin.
3 Neka nitko ne vjeruje svojemu bratu! Jer je svaki brat varalica. Svaki prijatelj ide, te otpada.
4 Jedan vara drugoga, i nijedan ne govori istine. Privikli su jezike na laganje. Muče se kako bi radili naopako.
5 ”Stanuješ usred lukavstva. Zbog lukavstva me ne žele poznati”, veli Gospodin.
6 Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: “Gle, prokušat ću ih u talionici. Jer kako i mogu drukčije raditi zbog kćeri, svoga naroda?
7 Njihov je jezik ubojita strijela: izriče prijevaru. Ustima ljubazno govori bližnjemu. Ali mu se u srcu priprema zasjeda.
8 Da takvo što na njima ne kaznim?”, veli Gospodin. “Da se ne osvetim takvu narodu?”
9 Po gorama ću podići plač i jadikovanje, pjesmu tužaljku po pašnjacima. Oni leže poharani. Putnik njima ne prolazi. Ne prisluškuju više blejanje stada. Od ptica do životinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.
10 U gomilu kamenja obratit ću Jeruzalem, u stan čagljeva, i pretvorit ću Judine gradove u pustinju u kojoj nitko ne stanuje.
11 Tko je mudrac koji razumije i navješćuje ovo, što mu govore Gospodnja usta: Zašto propada zemlja, leži opustošena kao pustinja kojom nitko ne prolazi?
12 Gospodin govori: “Budući da ostaviše moj zakon, koji sam im dao, i nisu slušali mojega glasa i nisu živjeli po njemu,
13 nego su išli za prkosnim mislima svojega srca i za Baalima, kako ih naučiše njihovi oci”,
14 zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ja ću njih, taj narod, hraniti pelinom i dat ću im otrovnu vodu da je piju.
15 Rasijat ću ih među narode koje nisu poznavali ni oni ni njihovi oci, i pustit ću za njima mač, dok ih ne istrijebim.”
16 Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ustanite, zovite narikače, neka dođu! Pošaljite po mudre žene! Neka dođu,
17 brže, neka zapjevaju nad nama pjesmu tužaljku, da naše oči pljušte suzama, da naše vjeđe teku vodom!
18 čuj! Pjesma se tužaljka čuje od Siona: Jao, uništeni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, svoje stanove predati!”
19 čujte, žene, Gospodnju riječ! Neka primi vaše uho riječ njegovih usta! Učite svoje kćeri naricati, učite jedna drugu naricati:
20 ”Kroz prozore se popne smrt, prodre u naše dvorove, pomori djecu na ulici, mladež s trga!”
21 Govori: “Ovako veli Gospodin: Mrtva ljudska tjelesa leže kao gnoj na polju, kao rukoveti za žeteocem koje nitko ne kupi.”
22 Ovako veli Gospodin: “Neka se ne hvali mudrac svojom mudrošću! Neka se ne hvali jaki svojom jakošću! Neka se ne hvali bogati svojim bogatstvom!
23 Ne, time neka se hvali, tko se hoće hvaliti, što je tako razuman te spoznaje mene, da sam ja Gospodin, koji činim na zemlji milost, pravo i pravednost. Takav mi se sviđa”, veli Gospodin.
24 ”Doista, dolazi vrijeme”, veli Gospodin, “kad ću pohoditi sve što je neobrezano unatoč obrezanju:
25 Egipat, Judu, Edom, Amonce i Moab i sve s podrezanom kosom, koji stanuju u pustinji. Jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrćl neobrezana srca.”