Jeremiah 10
1 čujte riječ koju vam govori Gospodin, kućo Izrćlova! Ovako veli Gospodin:
2 ”Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se nebeskih znakova! Jer ih se samo neznabošci plaše.
3 Uredbe su naroda sama tlapnja. Idolski je lik samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo umjetnikove ruke.
4 On ga ukrasi srebrom i zlatom. Klincima i čekićima utvrdi ga, da se ne pomiče.
5 Idoli su kao strašilo u polju. Ne mogu govoriti. Treba ih nositi jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu naškoditi. Ali nije u njihovoj moći ni činiti dobro.” \
6 Nema tebi jednaka, Gospodine! Velik si. Veliko je tvoje ime zbog tvoje moći.
7 Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada. Jer među svim mudracima narodâ i u svim njihovim kraljevstvima nema tebi jednaka.
8 Svi su ludi i bezumni. Sav nauk o ništavnim idolima glasi: Drvo,
9 kovano srebro što se donosi iz Taršiša, zlato iz Ofira, djelo je umjetnika i ruku zlatara; modri i crveni grimiz je njihova odjeća. Sve je djelo umjetnika. \
10 A Gospodin je pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Od njegove srdžbe zadršće zemlja. Narodi ne podnose njegova gnjeva.
11 Ovako ćete o njima reći: “Bogovi koji nisu stvorili neba i zemlje, iščeznut će sa zemlje i pod nebom.”
12 On je stvorio zemlju svojom snagom, on je utemeljio cijeli svijet svojom mudrošću, on je razastro nebo svojim razumom.
13 Kad zaori njegov glas, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždem, izvodi vihor iz njegovih odaja.
14 Luđak je svaki onaj koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik svojega livenoga lika. Jer je prijevara njegov liveni lik; nema duha u njemu. \
15 Oni su tlapnje, stvari smiješne. U vrijeme njihove kazne njima je kraj.
16 Ali Jakovljev dio nije kao oni, nego je on Stvoritelj svega, i Izrćl je pleme koje je njegovo. “Gospodin nad vojskama” njegovo je ime.
17 Digni sa zemlje svoj zavežljaj, ti koja sjediš u opsjednutom gradu!
18 Jer ovako veli Gospodin: “Gle, ja ću ovaj put izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nađu.”
19 ”Teško meni od moje rane! Neizlječiv je moj udarac. Ali mislim: To je moje tijelo, podnijet ću ga!
20 Šator je moj razoren, sva je užad mojega šatora pokidana, djeca su moja otišla, otišla su. Nitko više ne razape mojega šatora i ne diže moje zavjese.
21 Bili su ludi pastiri. Nisu ništa pitali za Gospodina. Tako nisu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim raspršilo.”
22 čuj! Vijest! Približava se silna vreva iz sjeverne zemlje, da pretvori Judine gradove u pustinju, u stan čagljeva!
23 Znam, Gospodine: sudbina čovjeka nije u njegovoj ruci. Nikomu nije dano da odredi svoj korak na stazi života.
24 Opominji me, dakle, Gospodine, ali samo u blagosti, ne u gnjevu, da me ne uništiš!
25 Izlij svoj gnjev na narode koji te ne poznaju, na plemena koja ne zazivaju tvojega imena! Jer progutaše Jakova, pojedoše ga i proždriješe, i njegove livade učiniše pustinjom.