Jeremiah 25
1 Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sav Judin narod u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja? bila je to prva godina vladanja babilonskog kralja Nabukodonozora.
2 Prorok Jeremija objavio ju je svemu Judinu narodu i svim jeruzalemskim stanovnicima:
3 Od trinćste godine Jošije, Amonova sina, Judina kralja, do današnjega dana, dakle već dvadeset i tri godine, dolazila mi je Gospodnja riječ i govorio sam vam neumorno, ali vi niste slušali.
4 I Gospodin vam je neumorno slao sve svoje sluge, proroke. Ali vi niste slušali, niste prignuli uho da ih čujete kad su govorili:
5 ”Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ćete ostati i stanovati u zemlji koju je Gospodin dao vama i vašim ocima za vječna vremena!
6 Ne trčite za drugim bogovima, da im služite i da im se klanjate! Ne dražite me na srdžbu lošim djelima svojih ruku, da vas ne udarim nesrećom!
7 Ali me vi niste poslušali”, govori Gospodin, “i dražili ste me na srdžbu lošim djelom svojih ruku, na svoju propast.”
8 Zato ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zato što niste poslušali moje riječi,
9 ja ću poslati po sve sjeverne narode”, govori Gospodin, “i po Nabukodonozora, babilonskoga kralja, svojega slugu. Pustit ću ih da navale na tu zemlju i na njezine stanovnike, i na sve te okolne narode. Zatrt ću ih i učinit ću ih užasom, podsmijehom i vječnom pustoši.
10 Učinit ću da prestane među njima glas radosti i glas veselja, zaručnikov i zaručničin poklik, lupa mlina i svjetlost svjetiljke.
11 I sva će ta zemlja postati pustinja i pustoš; i ti će narodi služiti babilonskom kralju sedamdeset godina.\
12 A kad istekne sedamdeset godina, tad ću na babilonskom kralju i onom narodu”, govori Gospodin, “i na zemlji Kaldejaca kazniti njihovu krivnju i učinit ću je pustinjom zauvijek.
13 Pustit ću da se na toj zemlji ispune sve moje riječi, što sam ih rekao o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što je prorokovao Jeremija za sve narode.
14 Jer će i oni služiti moćnim narodima i silnim kraljevima. Po njihovim činima i po djelima njihovih ruku platit ću njima.”
15 Ovako mi veli Gospodin, Izrćlov Bog: “Uzmi iz moje ruke ovu čašu gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi kojima te pošaljem.
16 Neka piju, teturaju i smušeni postanu pred mačem što ću ga poslati među njih!”
17 Uzeo sam čašu iz Gospodnje ruke i dao sam da piju iz nje svi narodi kojima me je poslao Gospodin:
18 Jeruzalem i Judini gradovi, njihovi kraljevi i knezovi da budu pustinja, užas, podsmijeh i prokletstvo, kao što je danas;\
19 faraon, egipatski kralj, njegovi činovnici, knezovi i sav njegov narod;\
20 sva mješavina narodâ, svi kraljevi zemlje Usa, svi kraljevi filistejske zemlje: od Aškelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Ašdoda;\
21 Edom, Moab i Amonci;\
22 svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora,
23 Dedan, Tema, Buz i svi s ošišanim tjemenom;\
24 svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mješavine naroda što stanuju u pustinji;\
25 svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;\
26 svi sjeverni kraljevi, blizu i daleko, kako jedan tako drugi, sva kraljevstva svijeta koliko ih ima na zemlji. A kralj od Šešaka mora piti poslije njih.
27 ”Reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog. Pijte, opijte se, bljujte i padajte, da ne ustanete pred mačem što ga šaljem među vas!
28 Ako bi se nećkali uzeti čašu iz tvoje ruke, da iz nje piju, tada im reci: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Vi ipak morate piti!
29 Zaista, kad pecnem kaznenim sudom kod grada koji se zove mojim imenom, zar ćete vi izići slobodni? Ne ćete ostati pošteđeni jer ću podići mač na sve stanovnike zemlje”, govori Gospodin nad vojskama.
30 ”Objavi im sve ove riječi i kaži im: Riče s visine Gospodin. Iz svojega svetoga stana pušta da zagrmi njegov glas! Gromornim glasom viče preko pašnjaka kao kod gaženja grožđa podiže vrisku protiv svih stanovnika zemlje.
31 Do nakraj svijeta prodire glas! Jer Gospodin podiže tužbu protiv naroda. Ide na sud sa svakim tijelom. Bezbožnike predaje maču”, govori Gospodin.
32 Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Evo, nevolja korača od naroda do naroda. Silan se vihor diže s krajeva zemlje.”
33 Pobijeni od Gospodina leže u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Ne će biti oplakani, ne će biti pokopani, ne će naći groba. Služe kao gnoj na njivi.
34 Jaučite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su ovdje da vas pokolju. Padate kao izabrani jarci.
35 Utočišta ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada.
36 čuj kako viču pastiri! Kako jauču glavari stada! Jer Gospodin potire njihovu pašu.
37 Nestaju mirni travnjaci od žestine Gospodnjega gnjeva.
38 Lav ostavlja svoje skrivalište, jer je njihova zemlja postala pustinja od krvnoga mača, od jarosti njegova gnjeva.