1Gospodin mi dade da gledam ovo: dvije košarice smokava stajale su pred Gospodnjim hramom kad je Nabukodonozor, babilonski kralj, bio iz Jeruzalema odveo i u Babilon doveo Jekoniju, Jojakimova sina, Judina kralja, i Judine knezove zajedno s kovačima i bravarima.
2U jednoj su košarici bile smokve vrlo dobre, nalik na rane smokve; u drugoj su košarici bile vrlo loše smokve, koje se nisu mogle jesti; toliko su bile loše.\
3Gospodin me zapita: “Jeremija, što vidiš?” Ja odvratih: “Smokve! Dobre su smokve vrlo dobre; loše su vrlo loše, toliko loše da se ne mogu jesti.”\
4Tada mi dođe Gospodnja riječ:
5”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Kao te dobre smokve tako ću milostivo pogledati zarobljenike iz Jude, što sam ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju Kaldejaca.
6Svoje oko puno milosti obratit ću na njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i više ih ne razarati, zasaditi ih i više ih ne iščupati.
7I dat ću im razbor da me spoznaju, da sam ja Gospodin. Oni će biti moj narod i ja ću biti njihov Bog, ako se obrate k meni svim srcem.
8Ali kao te loše smokve, koje su toliko loše da se na mogu jesti”, tako veli Gospodin, “tako ću učiniti Judina kralja Sidkiju zajedno s njegovim knezovima i ostacima iz Jeruzalema, što su ostali u ovoj zemlji ili su se nastanili u Egiptu.
9Učinit ću ih strašilom nesreće za sva zemaljska kraljevstva, porugom, sramotom, podsmijehom i prokletstvom po svim mjestima kamo ću ih razagnati.
10Poslat ću na njih mač, glad i kugu, dok ne budu sasvim istrijebljeni iz zemlje koju sam dao njima i njihovim ocima.”