1U početku vladanja Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ od Gospodina:
2”Ovako govori Gospodin: Postavi se u trijemu Gospodnje kuće! Objavi svima što su došli iz Judinih gradova da se poklone u Gospodnjoj kući sve riječi koje im po mome nalogu moraš reći! Ne izostavljaj ni riječi!
3Možda poslušaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada će mi se sažaliti zbog nesreće koju im mislim učiniti zbog njihovih zlih djela.
4Reci im: Ovako veli Gospodin: Ako me ne poslušate i ne učinite po naputku što sam vam ga dao
5i ne poslušate riječî proroka, mojih slugu, koje opet jednako šaljem k vama, premda ih ne slušate,
6postupat ću s ovom kućom kao sa Šilom i ovaj ću grad učiniti kletvom za sve narode na zemlji.”
7Svećenici, proroci i sav narod su čuli kako im Jeremija u Gospodnjoj kući izreče te riječi.
8I kad je Jeremija bio objavio sve što mu je bio zapovjedio Gospodin, da kaže svemu narodu, uhvatiše ga svećenici i proroci i sav narod vičući: “Moraš poginuti!
9Zašto objavljuješ u Gospodnje ime: Bit će ovoj kući kao Šilu. Ovaj će grad pasti u ruševine, i nitko više ne će stanovati u njemu?” I sav se narod u Gospodnjoj kući skupi protiv Jeremije.
10Kad su Judini knezovi čuli za taj slučaj, uziđoše iz kraljevske palače u Gospodnju kuću i postaviše se pred nova vrata Gospodnje kuće.
11Svećenici i proroci izjaviše pred knezovima i cijelim narodom: “Ovaj je čovjek zaslužio smrt! Jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli svojim ušima.”
12A Jeremija izjavi pred svim knezovima i cijelim narodom: “Gospodin me poslao da protiv ove kuće i protiv ovoga grada objavim sve riječi što ste ih čuli.
13Zato popravite svoje putove i svoja djela, i poslušajte glas Gospodina, svojega Boga! Tada će se sažaliti Gospodin zbog nesreće kojom vam je zaprijetio.
14A ja sam u vašim rukama. činite od mene što mislite da je dobro i pravo!
15Samo znajte: Ako me ubijete, nedužnu krv svaljujete na sebe i na ovaj grad, i na njegove stanovnike, jer me doista poslao Gospodin k vama da vam objavim sve one riječi.”
16Tada izjaviše knezovi i sav narod svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nije zaslužio smrt jer nam je govorio u ime Gospodina našega Boga.”
17Neki od zemaljskih starješina ustadoše i rekoše sakupljenomu mnoštvu:
18”Mihej iz Morešeta ustao je kao prorok u vrijeme Judina kralja Ezekije. On je objavio svemu Judinu narodu: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Sion će biti preoran u njivu, Jeruzalem će biti gomila ruševina, hramska gora bit će visoka šuma!
19Je li ga zato ubio Ezekija, Judin kralj, ili itko u Judi? Nisu li se, štoviše, pobojali Gospodina i gledali da umilostive Gospodina? I sažalio se Gospodin, što im je bio zaprijetio nesrećom. A mi, zar da učinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu štetu?”
20Tada je stupio još jedan drugi prorok u Gospodnje ime: Urija, sin Šemajin iz Kirjat Jearima. On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.
21Kad su kralj Jojakim, svi njegove vojskovođe i svi knezovi čuli za njegove govore, tražio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija čuo za to, poboja se i pobježe, i dođe u Egipat.
22A kralj Jojakim posla ljude u Egipat: Elnatana, Akborova sina, i neke druge s njim.
23Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti mačem i njegovo mrtvo tijelo baciti na groblje običnoga naroda.
24A Jeremiju je štitio Ahikam, Šafanov sin, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga ne pogube.