Isaiah 63
1 Tko je onaj što dolazi iz Edoma, u crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je u svojoj odjeći, ponosno koračajući u svojoj silnoj snazi. “Ja sam, koji govorim pravednost, koji imam moć da spasim.”
2 ”Zašto je crvena tvoja odjeća, zašto su tvoje haljine kao u prešara?”
3 ”Prešu sam ja sâm gazio. Od narodâ nije nitko bio sa mnom. U gnjevu sam ih izgazio. Krv mi je njihova poprskala haljine. Tako sam ukaljao svu svoju odjeću.
4 Jer je dan osvete bio u mome srcu, i bila je došla godina mog otkupljenja.
5 Pogledao sam, a nije bilo pomoćnika. Gledao sam začuđen naokolo. Ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Tada mi je pomogla moja mišica. Jarost mi je moja pomogla.
6 Tako sam izgazio narode u svojem gnjevu, opojio sam ih u svojoj jarosti i prolio na zemlji njihovu krv.”
7 Slavit ću Gospodnju milost, slavna Gospodnja djela, nakon svega što nam je učinio Gospodin, i veliku dobrotu prema Izrćlovoj kući, što ju je njoj iskazao po svom milosrđu i po svojoj velikoj milosti.
8 Jer je on rekao: “Doista su moj narod, sinovi koji ne će iznevjeriti nikada.” Tako im je postao spasitelj.
9 U svakoj njihovoj tuzi bio je i on tužan, ali ih je spasio anđeo njegova lica. U svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba.
10 Ali su oni bili nepokorni i žalostili su njegov sveti duh. Tada im je on postao neprijatelj. On je sam ratovao na njih.
11 Onda se njegov narod spomenuo starih vremena, Mojsija: “Gdje je onaj koji je pastire svoga stada izveo iz vode Nila? Gdje je onaj koji mi je dao u srce svoj sveti duh,
12 koji je svojom silnom mišicom išao uz Mojsijevu desnicu, koji je pred njima razdvojio vode, da stekne sebi vječno ime,
13 koji ih je vodio preko vodenih bezdana kao konja preko tratine, tako da se nisu spotakli?”
14 Kao kad stoka silazi u dolinu, tako ih je Gospodnji duh vodio uvijek na počivališta. Tako si vodio svoj narod, da stekneš sebi slavno ime.
15 Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega svetog i sjajnog stana! Gdje je tvoja revnost i moć? Ganuće tvojega srca i tvoje milosrđe? zar prestadoše prema meni!
16 Jer ti si naš otac! Abraham ne zna za nas, i Izrćl nas ne pozna. Ti si, Gospodine, naš otac. Otkupitelj naš od davnine tvoje je ime.
17 Zašto si nas pustio da zađemo s tvojih putova, Gospodine, da otvrdne naše srce tako da te se više ne boji? Daj zbog svojih slugu da se vrate plemena što su tvoja svojina!
18 Jesu li oni samo kratko vrijeme vladali nad tvojim svetim narodom, jesu li naši protivnici pogazili tvoje svetište.
19 Tako je kao da nisi nikada od davnine vladao nad nama, kao da se mi nismo zvali po tvome svetom imenu.