Isaiah 62
1 Zbog Siona ne smijem šutjeti, zbog Jeruzalema ne smijem mirovati, dok njegovo opravdanje ne iziđe kao svjetlost i njegovo spasenje kao goruća baklja.
2 I narodi će vidjeti tvoje opravdanje i svi kraljevi tvoju slavu, i prozvat ćeš se novim imenom, što će ga odrediti Gospodnja usta.
3 Tada ćeš biti sjajna kruna u Gospodnjoj ruci i kraljevski zlatni vijenac u ruci svojega Boga.
4 Ne ćeš se više zvati “ostavljenom”, niti će se tvoja zemlja zvati “pustinja”, nego ćeš se zvati “milina moja” i tvoja zemlja “udata”. Jer ćeš se svidjeti Gospodinu, i zemlju će ti on uzeti za zaručnicu.
5 Jer kao što se mladić zaručuje djevojkom, tako tebe uzimaju u posjed tvoja djeca. I kako se zaručnik raduje zaručnici, tako se tebi raduje tvoj Bog.
6 ”Na tvojim zidovima, Jeruzaleme, postavio sam stražare; čitav dan i svu noć ne će oni ušutjeti ni za tren.” Vi, koji morate spominjati Gospodina, ne šutite! \
7 Ne dajte mu mira dok ne uspostavi Jeruzalem i ne učini ga slavom na zemlji!
8 Zakleo se Gospodin svojom desnicom i svojom jakom mišicom: “Ne ću više nikada dati tvoga žita tvojim neprijateljima za hranu, i tuđinci ne će više piti tvoga vina, oko kojega si se trudio.
9 Ne, tko je žeo zrno, neka ga jede i pritom neka hvali Gospodina! I tko je unio vino, neka ga i pije u mojim svetim trijemovima!”
10 Prođite, prođite kroz vrata! Napravite put narodu! Sagradite, sagradite cestu! Uklonite s nje kamenje! Podignite zastavu narodima!
11 Evo, Gospodin oglašava do nakraj zemlje: “Recite sionskoj kćeri: Evo, tvoj spasitelj dolazi! Evo, njegova plaća dolazi s njim i njegovo vraćanje ide pred njim!”
12 Oni će se zvati “svet narod”, “Gospodnji otkupljenici”. A ti ćeš se zvati “traženi”, “neostavljeni grad”.