Isaiah 51
1 ”Poslušajte me, koji težite za spasenjem, koji tražite Gospodina! Pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, zdensku jamu iz koje ste iskopani!
2 Pogledajte Abrahama, svojega oca, i Saru, koja vas je rodila! Sam je bio kad sam ga pozvao. Blagoslovio sam ga i umnožio ga.
3 Jest, Gospodin će se smilovati Sionu, utješit će sve njegove razvaline. Pustinju će njegovu pretvoriti u raskošnu zemlju, njegovu pustaru u Gospodnji vrt. U njemu će biti radost i veselje, hvalospjev i gromka pjesma.
4 Poslušaj me, narode moj! čujte me, zemljaci moji! Jer pouka izlazi od mene. Svoj zakon postavljam kao svjetlo narodima.
5 Blizu je moja pobjeda. Pred vratima je moje spasenje. Moje mišice upravljaju narodima. čekaju me zemlje na moru, ufaju se u moju mišicu.
6 Podignite gore k nebu svoje oči! Pogledajte dolje na zemlju! Jer će nebo iščeznuti kao dim. Kao haljina zemlja će se raspasti. Kao mušice umiru njezini stanovnici. A moja će pomoć ostati dovijeka. Mojemu spasenju nema nikad kraja.
7 Poslušajte me, koji težite za spasenjem, ti narode u kojem stanuje moj zakon! Ne bojte se ljudske poruge! Njihova psovanja se ne plašite!
8 Jer će ih moljac proždrijeti kao haljinu. Žohar će ih izjesti kao vunu. A spasenje će moje ostati dovijeka, moja pomoć od koljena na koljeno.”
9 ”Digni se! Digni se! Naoružaj se jakošću, Gospodnja mišico! Digni se kao u dane davnina, za pokoljenjâ što su prošla! Nisi li ti sasjekla Rahaba, probola nakazu?
10 Nisi li ti isušila more, vode velikoga bezdana? Od morskih dubina napravila si put, da prođu oslobođeni?
11 Oslobođeni Gospodnji vraćaju se i dolaze pjevajući u Sion. Na njihovoj glavi sja vječna radost. Njihov je dio radost i veselje. Nestalo je brige i uzdisanja.”
12 ”Ja, ja sam koji vas tješim. Tko si ti da se bojiš smrtnih ljudi, čovječje djece što iščeznu kao trava,
13 da si zaboravio Gospodina koji te stvorio, koji je razapeo nebo i osnovao zemlju, da jednako dršćeš svaki čas pred gnjevom tlačitelja, koji je išao za tim da te upropasti? Gdje je sada gnjev tlačitelja?
14 Doskora će se osloboditi sužanj svojih okova. On ne umire, ne ide u svijet mrtvih. Ne trpi ni oskudicu kruha.
15 Jer sam ja, Gospodin, tvoj Bog, koji uzgiba more, da valovi njegovi buče, a moje je ime: Gospodin nad vojskama.
16 Ja sam stavio u tvoja usta svoje riječi. Ja sam te sakrio u zaštitu svoje ruke, ja, koji sam stvorio nebo, osnovao zemlju, rekao sam Sionu: Ti si moj narod.
17 Digni se! Ustani, Jeruzaleme! Ti si pio iz Gospodnje ruke čašu njegova gnjeva. čašu si ljutu iskapio.
18 Od sve djece koju je rodio nijedno ga nije vodilo. Od sve djece koju je othranio nijedno ga nije uzelo za ruku.
19 Dvoje te pogodilo. Tko te žali? Pustoš i rasap, glad i mač. Tko bi te mogao utješiti?
20 Djeca su tvoja ležala nemoćna na krajevima svih ulica, kao gazele u mreži, puna Gospodnjega gnjeva i pokude tvojega Boga.
21 Zato ipak čuj ovo, ti nevoljni, ti pijani, ali ne od vina!
22 Ovako veli svemogući Gospodin, tvoj Bog, koji pripravlja pravicu svojemu narodu: Evo uzimam iz ruke ljutu čašu svojega gnjeva. Nećeš je odsad piti.
23 Tvojim tlačiteljima dajem je u ruku, onima koji su ti govorili: Sagni se da koračamo preko tebe! I ti si svoja leđa učinio da budu tlom, ulicom onima koji su po njoj koračali.”