Isaiah 52
1 Ustani, ustani, obuci se u svoju snagu, Sione! Obuci svoje sjajne haljine, Jeruzaleme, sveti grade! Jer nijedan koji je neobrezan i nečist ne će više u tebe ući.
2 Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena četo Jeruzalema! Skini okove sa svojega vrata, zarobljena četo, stanovništvo Siona!
3 Jer ovako veli Gospodin: “Badava su vas prodali, pa ćete se i bez novaca iskupiti.”
4 Jer ovako veli svemogući Gospodin: “Najprije siđe moj narod u Egipat, da tamo boravi u tuđini. Asir ga pritisnu badava.
5 A sada? veli Gospodin? što još imam ovdje činiti? Jer je moj narod zarobljen badava. Zulumčari se njegovi hvale? veli Gospodin.? Neprestano, svaki čas, huli se moje ime.
6 Zato će moj narod spoznati moje ime. Zato će spoznati u onaj dan da sam ja koji govori: Ovdje sam.”
7 Kako su krasne na gorama noge glasnika radosti, koji navješćuje mir, koji obećava sreću, koji oglašava spasenje, koji govori Sionu: “Bog je tvoj postao kralj.”
8 čuj, tvoji stražari podižu glas! Oni svi kliču. Jer okom u oko vide puni radosti Gospodnji povratak u Sion.
9 Kličite u sav glas, razvaline Jeruzalema! Jer Gospodin tješi svoj narod. On otkupljuje Jeruzalem.
10 Gospodin je pokazao svoju svetu mišicu pred očima svih naroda. Svi krajevi zemlje gledaju spasenje našega Boga.
11 Otamo, otamo! Izađite otamo! Ne dotičite se ničega nečistog! Iziđite iz njihova područja! Očistite, koji nosite Gospodnje posude!
12 Jer ne trebate izići u hitnji, da se otamo uklonite bježeći, jer pred vama ide Gospodin. Za vašim je plećima Izrćlov Bog.
13 ”Gle, uspjet će moj sluga, popet će se, uzdignut će se, bit će silno uzvišen.
14 Kako su se mnogi prestravili nad tobom? jer je nečovječno bio iznakažen njegov izgled; njegov lik nije više bio sličan čovječjemu? \
15 tako će on začuditi mnoge narode. Kraljevi će pred njim zatisnuti svoja usta, kad vide što im se još nikada nije pripovjedilo, kad čuju što nisu još nikada slušali.”