1Ovako veli Gospodin: “Gdje je otpusna knjiga vaše majke, kojom bih je bio otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika kome bih vas bio prodao? Ne, zbog svojih ste grijeha bili prodani. Zbog vaših opačina bila je opustošena vaša mati.
2Zašto ja dođoh, a nikoga nije bilo ovdje? Zašto ja zovnuh, a nitko se ne odazva? Da nije prekratka moja ruka za otkupljenje? Ili nema u meni snage za izbavljenje? Gle, svojim opomenama isušujem more, obraćam rijeke u pustinju. Ribe u njima trunu zbog nestašice vode i pomru od žeđi.
3Oblačim nebo u žalost, zaogrćem ga pokorničkom haljinom.”
4Svemogući Gospodin dao mi je jezik učenika, da navješćujem, da nagovorom krijepim umorne. On b?di svako jutro, b?di mi uho da slušam kao učenik.
5Svemogući Bog otvorio mi je uho. A ja se nisam protivio. Nisam odstupio:
6Svoja sam leđa podmetao onima koji su me udarali, svoje obraze onima koji su me šamarali; nisam skrivao svojega lica od izrugivanja i pljuvanja. \
7A Gospodin, Svemogući, pomagao mi je; zato se nisam osramotio. Zato sam učinio svoje lice tvrdim kao kremen. Jer sam znao: Neću se posramiti. \
8Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko će se pravdati sa mnom? Istupamo zajedno! Tko je moj protivnik u parnici? Neka pristupi k meni!
9Gle, Gospodin, Svemogući, pomaže mi. Tko će me proglasiti krivim? Gle, svi se oni raspadaju kao haljine. Moljac će ih proždrijeti.
10Tko se među vama boji Gospodina, taj sluša glas njegova sluge, taj je išao po mraku i bez svjetla, ali se uzdao u Gospodnje ime, oslanjao se na svojega Boga.
11Gle, vi ste svi ljudi koji raspirujete oganj, ognjene strijele stavljate u plamenove! Uđite u žar svojega ognja, u ognjene strijele, koje ste stavili u plamenove! Iz moje ruke dogodit će vam se ovo: u mukama ćete ležati.