Isaiah 43
1 Ali sada ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj, Jakove? tvoj tvorac, Izrćle: “Ne boj se! Jer sam te otkupio, pozvao sam te po imenu: Moj si!
2 Ideš li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, ne će te potopiti. Ideš li kroz oganj, ne ćeš izgorjeti, ne će te plamen opaliti.
3 Jer ja, Gospodin, tvoj sam Bog, tvoj je spasitelj Svetac Izrćlov. Dao bih Egipat za te kao otkup, Etiopiju i Šebu umjesto tebe.
4 Jer si mi tako drag, tako vrijedan i tako mio, dao bih ljude za te, narode za tvoj život.
5 Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od istoka dovodim tvoju djecu. Od zapada te skupljam.
6 Kažem sjeveru: Daj; jugu: Ne zadržavaj ih! Moje sinove dovedi izdaleka, moje kćeri s kraja zemlje, \
7 sve koji se zovu mojim imenom, koje sam na svoju slavu stvorio, sazdao, napravio!
8 Neka naprijed stupi narod koji je slijep, a ipak ima oči, koji je gluh, a ima uši!
9 Svi narodi neka se skupe! Plemena neka se skupe! Tko od njih može takvo što objaviti, učiniti da čujemo što je prije unaprijed kazano? Neka dovedu svoje svjedoke da dokažu svoje pravo, da se čuje i kaže: Istina je!
10 Vi ste moji svjedoci”, veli Gospodin, “i moj sluga, kojega sam izabrao, da spoznate i vjerujete mi i uvidite da sam ja. Prije mene nije bilo boga, niti će ga poslije mene biti.
11 Ja, jedino ja jesam Gospodin, osim mene nema pomoćnika.
12 Ja sam objavio i donio spasenje. Učinio sam da se čuje o meni kad još nije bilo među vama nikakva tuđega boga. Vi ste moji svjedoci”, veli Gospodin, “samo sam ja Bog.
13 I ubuduće sam ja to. Nitko ne izbavlja iz moje ruke. Ja to činim, i tko to može promijeniti?”
14 Ovako govori Gospodin, vaš otkupitelj, Izrćlov Svetac: “Zbog vas šaljem u Babilon i tjeram ih dolje sve kao bjegunce, i Kaldejce na njihovim ponosnim lađama.
15 Ja, Gospodin, vaš Svetac, Izrćlov stvoritelj, vaš kralj.”
16 Ovako govori Gospodin, koji je napravio put preko mora, stazu preko silnih voda,
17 koji vodi u boj kola i konje, vojsku i junake. I oni padaju i više ne ustaju, ugašeni su kao ugašen stijenj.
18 ”Ne mislite samo na ono što se prije dogodilo! Ne pazite samo na ono što je prošlo!
19 Evo, ja ću učiniti novo. Već se vidi. Ne raspoznajete li to? I u pustinji pravim put, u pustari rijeke.
20 Tada će me slaviti poljske zvijeri, čagljevi i nojevi, što sam doveo u pustinji vode, u pustari rijeke, da napojim svoj narod, svog izabranika.
21 Taj narod, što sam ga sam sebi sazdao, navješćivat će moju slavu.
22 A ipak, Jakove, ti me nisi zvao, niti si se trudio za me, Izrćle!
23 Nisi mi prinio janjce od sebe kao žrtvu paljenicu. Nisi me počastio svojim žrtvama. Nisam te tjerao da mi služiš prinosima.
24 Nisi mi kupio za novac mirodije. Nisi me okrijepio pretilinom svojih žrtava. A zadao si mi posla svojim grijesima, ražalostio si me svojim prekršajima.
25 Ja sam, ja koji uništavam tvoju krivnju zbog sebe i tvojih se grijeha više ne spominjem.
26 Opomeni me samo! Sudimo se! Pripovijedaj da dokažeš svoje pravo!
27 Tvoj prvi otac već je sagriješio, i tvoji posrednici su mi bili nevjerni.
28 Tada sam s knezova svetišta svukao posvetu, Jakova bacio u prokletstvo i Izrćla stavio na ruglo.