Isaiah 42
1 ”Evo, moj sluga, kojega ljubim, moj izabranik, koji mi se sviđa! Stavljam na njega svoj duh. Istinu će javljati narodima.
2 Ne će vikati ni kričati, niti će se čuti njegov glas po ulicama.
3 Napuknute trske ne će prelomiti; stijenja što tinja ne će ugasiti. Vjerno će javljati istinu. \
4 Ne će se umoriti niti klecati dok ne utemelji istinu na zemlji. Njegov nauk čekaju narodi.”
5 Ovako govori Bog, Gospodin, koji je stvorio i razapeo nebo, koji je rasprostro zemlju s njezinim raslinjem, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima što po njoj hode:
6 ”Ja, Gospodin, dozvao sam te u dobroti. Držao sam te za ruku i čuvao te. Učinio sam te narodom posrednikom Saveza, svjetlom neznabožaca; \
7 da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnjeve iz zatvora i iz tamnice one koji sjede u tami.
8 Ja sam Gospodin. To je moje ime. Svoje časti ne dajem drugomu, svoje slave ne dajem idolima.
9 Prije i unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo. Prije nego proklije, dajem vam da znate.”
10 Novu pjesmu pjevajte Gospodinu, pjevajte njegovu slavu do kraja zemlje, vi koji se vozite po dalekim morima s njegovom puninom, vi otoci i njihovi stanovnici!
11 Neka kliče pustinja sa svojim gradovima, sela što stanuju na Cedru! Neka podvikuju stanovnici po stijenama, neka kliču s vrha gora!
12 Neka se časti Gospodin, neka se navješćuje njegova slava po otocima!
13 Gospodin izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, viče i kliče, bori se protiv neprijatelja kao div.
14 ”Šutio sam dugo, kao da sam bio nijem. Kao žena pri porodu sad ću vikati, puhat ću i strahovito bjesnjeti.
15 Opustit ću gore i bregove, svu ću njihovu zelen osušiti. Od rijeka ću napraviti otoke, od jezera suhu zemlju.
16 Slijepce ću voditi putovima koje ne poznaju. Vodit ću ih stazama koje su im nepoznate. Obratit ću pred njima tamu u svjetlost, i što je neprohodno u ravno tlo. To je što ću učiniti i ne ću propustiti.
17 Posramljeni će umaknuti, koji se uzdaju u idolske likove, koji govore livenim likovima: Vi ste naši bogovi.
18 čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
19 Tko je slijep, ako ne moj sluga, i tko je tako gluh kao moj glasnik kojega sam poslao? Tko je tako slijep kao Gospodnji sluga?
20 Mnogo si vidio, ali nisi mario. Otvorenim ušima nije čuo.
21 Zbog svoje vjernosti snovao je Gospodin o tome da učini Zakon velikim i slavnim.
22 A ipak je to narod oplijenjen i potlačen. Svekoliki su uhvaćeni u tamnicama, skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga da ih izbavi: postali su grabež, a nitko ne traži: Vrati!”
23 Tko će od vas to čuti, pripaziti na to i poslije to poslušati?
24 Tko je predao Jakova grabežu i Izrćla razbojnicima? Nije li to učinio Gospodin, kojemu smo sagriješili? Nisu htjeli hoditi njegovim putovima, niti slušati njegov naputak.
25 Tada je slio na nj silinu svojega gnjeva i strahote rata što su ga odasvud pritisnule. Ali on za to nije mario. Gorio je. Ali on to ne primi k srcu.