Isaiah 41
1 ”Počujte me šuteći, obale! Narodi, crpite novu snagu! Oni neka dođu i govore! Mi ćemo zajedno stupiti na parnicu.
2 Tko je podigao s istoka onoga kojega uzastopce slijedi pobjeda, koji je podvrgao sebi narode i poobarao kraljeve, čiji ih je mač učinio prahom i njegov luk razvijanom pljevom.
3 On ih progoni, ide dalje neozlijeđen, nikada ne uzmakne na svojoj stazi.
4 Tko je to činio i izveo? On koji je čovječja pokoljenja proizveo od iskona. Ja, Gospodin, koji sam prvi i još isti kod posljednjega.”
5 Otoci to vidješe i prepadoše se. Zemaljski krajevi zadrhtaše. Oni se približiše i dođoše.
6 Jedan je drugome pomagao i drugu je svojemu govorio: “Budi jak!”
7 Umjetnik je hrabrio zlatara; koji izravnava hrabrio je onoga koji kuje na nakovnju. Koji govori o spajanju: “Dobro je.” Klincima utvrđuje lik da se ne prevali. \
8 ”Ali ti, Izrćle, slugo moj, ti, Jakove, kojega sam izabrao, potomče Abrahama, mojega prijatelja,
9 ti kojega sam uzeo s krajeva zemlje, kojega sam pozvao iz najkrajnjega njezina puta, tebi sam rekao: Ti si moj sluga. Tebe sam izabrao i nikada te nisam odbacio.
10 Ne boj se jer sam ja s tobom! Ne gledaj plašljivo naokolo, jer sam ja tvoj Bog! Ja te krijepim. Ja ti pomažem. Ja te podupirem svojom jakom desnicom.
11 Gle, padoše svi u sramotu i porugu, koji gore u neprijateljstvu protiv tebi. Uništavaju se i upropašćuju, koji se bore protiv tebe.
12 Ne nalaziš više, kad ih tražiš, koji te udaraju. Bit će kao ništa i opet ništa oni koji ratuju protiv tebe.
13 Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te držim za desnicu, koji ti govorim: Ne boj se! Ja sam tvoj pomoćnik!
14 Ne boj se, Jakovljev crviću, Izrćlovi ljudi. Ja ti pomažem”? govori Gospodin? “spasitelj je tvoj Izrćlov Svetac.
15 Gle, učinit ću da budeš nova sprava za vrenje, s mnogim zupcima. Izići ćeš gore i satrt ćeš ih, brda ćeš obratiti u pljevu.
16 Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih razasuti. A ti ćeš se veseliti Gospodinu i hvalit ćeš se Izrćlovim Svecem.
17 Bijednici, siromasi traže vode, ali je nema. Od žeđi gine njihov jezik. Ja, Gospodin, uslišat ću ih, ja Izrćlov Bog ne ću ih ostaviti.
18 Otvorit ću rijeke na golim bregovima, izvore usred dolina. Pustinju ću okrenuti u jezero, suhu zemlju u vodene izvore.
19 Napunit ću pustinju cedrovima, akacijama, mirtama i maslinama, u pustari ću zasaditi čemprese, brijestove i jele.
20 Oni će vidjeti i uvidjeti, opaziti i spoznati da je to učinila Gospodnja ruka, da je to učinio Izrćlov Svetac.”
21 ”Iznesite svoju parnicu!”, veli Gospodin. “Iskažite svoje dokaze!”, veli Jakovljev kralj.
22 ”Neka iznesu i neka nam objave što će se dogoditi! Objavite prijašnje, kako je bilo, da mi to opazimo i spoznamo njegovo ispunjenje! Ili nam kažite što će unaprijed biti!
23 Objavite što će biti poslije, da spoznamo da ste bogovi! Učinite samo nešto, dobro ili zlo, da to svi, diveći se, vidimo!
24 Gle, vi ste ništa! Djelo je vaše ništavno. Tko vas izabire, gad je.”
25 ”Podigao sam jednoga sa sjevera, i on ja došao od sunčanoga istoka, koji će zazivati moje ime. On je pogazio knezove kao blato, kao lončar koji gazi glinu.
26 Tko je to objavio od početka da smo to znali, unaprijed da smo rekli: Slaže se? Ali nitko nije objavio, nitko nije izvijestio, nitko nije čuo vaših riječi.
27 Kao prvi ja sam objavio Sionu: Gle, oni su sada ovdje! Poslao sam Jeruzalemu glasnike radosti.
28 Gledam naokolo, ali nema nijednoga od njih. Nijedan ne zna savjeta. Pitao sam ih da mi daju odgovor:
29 Gle, svi su oni ništa, i djela su njihova ništavna. Njihovi su likovi vjetar i praznina.”